Prijeđi na sadržaj

Ivo Radovniković

Izvor: Wikipedija
Ivo Radovniković
Osobne informacije
Rođenje Split, 9. veljače 1918.
Smrt Split, 27. listopada 1977.
Juniorski klubovi
1930. - 1936. HNK Hajduk Split
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1932. - 1953. HNK Hajduk Split 0159 0(38)
Trenirane momčadi
1954. - 1955.
1955. - 1958.
1958. - 1959.

1963. - 1964.
FK Velež Mostar
HNK Hajduk Split (oml. pogon)
HNK Hajduk Split
FK Sloga Doboj
RNK Split
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Ivo Radovniković (Split, 9. veljače 1918. - Split, 27. listopada 1977.), proslavljeno je ime hrvatskog i splitskog nogometa.

Omladinska škola

[uredi | uredi kod]

Još kao dječak stalno je igrao nogomet u Hajdukovom dvorištu, na Starom placu. Od najranijih dana bio je u "tićima i repcima", kako se popularno nazivala Hajdukova nogometna škola. Brzo napreduje te s 18 godina prvi put nastupa za seniorsku momčad Hajduka, na gostovanju protiv tadašnjeg kluba Bata Borovo.

Prvi nastup

[uredi | uredi kod]

U svojoj karijeri Radovniković je za Hajduk postigao 160 golova u 475 nastupa. Odigrao je 172 službene utakmice i to 159 u prvenstvu s 38 golova i 13 za kup s 4 gola. U prijateljskim nastupima dao je 118 golova u 303 utakmice.

Prva službena mu je utakmica bila protiv zagrebačke Concordije 12. rujna 1937. koju je Hajduk dobio s 4:2 na Starom placu u Splitu. Na golu je bio Bartul Čulić, a igrali su još Šime Milutin, Jozo Matošić, Anđelko Marušić, Miroslav Dešković, Đuro Purišić, Miro Jukić, Leo Lemešić, Vladimir Kragić i Branko Bakotić. Dva gola dao je Lemešić i po jedan Kragić i Bakotić[1]

Prva momčad

[uredi | uredi kod]

Od tada, Ivo Radovniković postaje nazamjenljivi igrač u momčadi. Osvaja s Hajdukom Prvenstvo Banovine Hrvatske 1940/41. Karijeru mu privremeno prekida početak 2. svjetskog rata kada Hajduk - kao i ostali splitski klubovi - biva raspušten. U svibnju 1944. Hajduk na otoku Visu nastavlja s radom, još uvijek u vrijeme rata. U toj ratnoj epopeji, Ivo Radovniković je zabilježio najviše nastupa u bijelom dresu od svih igrača - 85 utakmica. Nakon rata nastavlja igrati i zabilježio je titulu prvaka Narodne Republike Hrvatske 1946. kao i dvije titule prvaka države 1950. i 1952. godine. Karijeru završava u sezoni 1952/53.

Reprezentacija

[uredi | uredi kod]

Iako je s reprezentacijom Jugoslavije nastupio je i na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu 1950., nije nastupio za reprezentaciju u niti jednoj službenoj utakmici.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kod]

Po završetku igračke karijere, Radovniković se posvetio trenerskom poslu. U početku je preuzeo momčad mostarskog Veleža i uveo ga u sezoni 1954/55. u 1. saveznu ligu. Nakon toga postaje trener Hajdukovih juniora i tu se zadržava do 1958. kada preuzima Hajduka u teškom razdoblju po splitski klub. U Hajduku je u to vrijeme bila smjena generacija, koja ih je teško pogodila. Radovniković potom vodi Slogu iz Doboja, te nekoliko klubova sa splitskog područja, među njima i Split.

Izvori

[uredi | uredi kod]