Ivan Korade

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

General bojnik Ivan Korade (17. prosinca 1964. - Velika Veternička, 3. travnja 2008.) je bio general Hrvatske vojske, poznat po tome što je za vrijeme rata u Hrvatskoj postavio hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi nakon oslobođenja Knina,[1] ali i po peterostrukom ubistvu nakon koje je presudio sam sebi.[2]

Vojna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Ratni put Ivana Korade započeo je početkom 1991. godine kao dragovoljac u jedinicama Specijalne policije.[3] Osnivanjem ZNG-a, priključuje se 1. gardijskoj brigadi »Tigrovima«, a 1992. postaje zapovjednik 5. bojne Tigrova. Na Južnom bojištu na dubrovačkom području u ljeto 1992. biva teško ranjen izgubivši ruku. Nakon oporavka, vraća se u službu.

Krajem 1992. godine postao je zapovijednikom novoosnovane 7. gardijske brigade "Pume". Sa 7. gardijskom ratuje 1994. i 1995. u vojnim operacijama u BiH (Zima '94., Skok-1 i Skok-2, Ljeto '95.), te u Operaciji Oluja. Korade će najviše ostati u pamćenju što je 5. kolovoza 1995., nakon što je prvi sa svojim postrojbom ušao u tek oslobođeni Knin, podigao hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi. Nakon oslobođenja Knina, brigada kreće opet u BiH (operacije Maestral i Južni potez).

Nakon rata, Ivan Korade promaknut je u čin generala i imenovan zapovjednikom VI. zbornog područja Bjelovar. U to su se vrijeme zaredali Koradovi incidenti, prometne nesreće, zlostavljanje potčinjenih časnika i maltretiranje župana, te odbijanje komunikacije s Glavnim stožerom i načelnikom GS. Zbog toga je, na inicijativu tadašnjeg načelnika Glavnog stožera Pavla Miljavca, 1997. godine vrhovni zapovjednik Franjo Tuđman odlučio razriješiti generala dužnosti. Ivan Korade odlučio se pod svaku cijenu suprostaviti odluci o svojoj smjeni. Prema navodima generala Miljavca, Korade je iz vojarne udaljio vojnu policiju i na ključna mjesta postavio svoje ljude iz 7. gardijske brigade, pa je vojnoj policiji bio gotovo onemogućen ulaz u varaždinsku vojarnu. Kad je načelnik GS naredio da ga privede vojna policija, kako bi mu uručili odluku o smjeni i umirovljenju, Korade se odlučio na odmetništvo zapovjedivši osmorici svojih časnika koji su bili uz njega da se s petstotinjak vojnika spremaju za izmještanje vojnih snaga na planinu Ivančicu. Međutim uhićen je u akciji vojne policije i prisilno umirovljen. Nikad nije procesuiran za taj neposluh.[4]

Nasilna strana[uredi - уреди | uredi izvor]

Umirovljeni general Ivan Korade često je bio na stranicama crnih kronika zbog svojeg poprilično nasilnog temperamenta. Prvi incident koji je zabilježen nakon početka Domovinskog rata dogodio se na bojištu u zadarskom zaleđu, gdje se Korade fizički sukobio s nekim vojnicima, zbog čega ga je Vojna policija, iako je bio zapovjednik brigade, uhitila. General se nije ustručavao ni sukoba sa dužnosnicima tajnih službi, tako da je u jednom varaždinskom restoranu 1995. godine fizički i verbalno zlostavljao pukovnika SIS-a. Zbog toga je s nekolicinom svojih ondašnjih suboraca i osuđen na varaždinskom sudu 2001. godine na deset mjeseci uvjetnog zatvora.[5]

2002. tužiteljstvo Haaškog suda za ratne zločine pozvalo je na obavijesni razgovor Koradu, u svojstvu osumnjičenika, zbog navodnih zločina koje su 1995. u akciji Južni potez počinili pripadnici 7. gardijske brigade na području Mrkonjić Grada.[6]

Krvavi kraj[uredi - уреди | uredi izvor]

26. ožujka 2008. dogodila su se u Hrvatskom Zagorju četiri ubojstva. Svaki novi trag na kojeg je policija naišla sužavao je krug sumnjivaca i upućivao upravo na generala te je za njim počela potraga. Raspisana je i tjeralica. 3. travnja, osmog dana traganja za osumnjičenim Koradom, policija je pretraživala objekte na području mjesta Velika Veternička, jer su svi tragovi i sve informacije ukazivale da se skriva upravo na tom području. Iz jedne vikendice otvorena je rafalna paljba prilikom koje je teško ranjen policajac. Policajac je kasnije podlegao ozljedama. Specijalna jedinica policije izvršila je upad u kuću u kojoj je zatečen mrtav Ivan Korade. Počinio je samoubojstvo. [7]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]