Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Autor(i)Željko Jozić (glavni urednik), urednici: Goranka Blagus Bartolec, Lana Hudeček, Kristian Lewis, Milica Mihaljević, Ermina Ramadanović te autori Matea Birtić, Jurica Budja, Barbara Kovačević, Ivana Matas Ivanković, Alen Milković, Irena Miloš, Tomislav Stojanov i Kristina Štrkalj Despot
Država Hrvatska
Jeziksrpskohrvatski, hrvatska standardna varijanta
Tematikapravopis
Žanr(ovi)priručnik
IzdavačInstitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb
Datum izdanja2013.
Vrsta medijainternetsko i štampano (meki i tvrdi uvez)
StranicaX + 504
ISBNISBN 978-953-7967-07-9 (elektronsko izd.), ISBN 978-953-7967-04-8 (meki uvez), ISBN 978-953-7967-08-6 (tvrdi uvez)

Hrvatski pravopis nastao je na inicijativu direktora Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željka Jozića koja je izložena Znanstvenomu vijeću Instituta 13. lipnja 2012. godine. Hrvatski pravopis IHJJ-a nastao je kao rezultat rada članova Instituta i drugih zainteresiranih jezikoslovaca i građana koji su sudjelovali u javnoj raspravi o pravopisnim pravilima koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja 2013. godine. Kao što je slučaj i sa standardnim varijantama nekih drugih policentričnih jezika u svijetu, tako i hrvatska standardna varijanta srpskohrvatskog jezika ima određen broj pravopisnih razlika naspram srpske i drugih varijanata srpskohrvatskog standardnog jezika.

Proces izrade[uredi | uredi kod]

Direktor Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić, vodeći se Strategijom[1] Instituta, iznio je u lipnju 2012. godine ideju da Institut treba riješiti hrvatski pravopisni problem. Osnovne postavke koje je iznio[2] bile su: pravopis će načiniti znanstvenici iz Instituta, radna verzija pravopisa stavit će se na internet na jednomjesečnu javnu raspravu, a nakon eventualnih preinaka nakon javne rasprave dat će se na recenziju stručnjacima te će naposljetku biti postavljen na internet potpuno besplatno kao javno dobro.

Navedeni su i svi autori, ali uz napomenu da će konačnu verziju pravopisa usuglasiti i dati ocjenu znanstvenici u Znanstvenome vijeću Instituta, a ako ikad bude tiskan kao knjiga, na njegovim koricama neće biti navedeni autori.[3]

Radna verzija Hrvatskoga pravopisa objavljena je na internetskoj adresi pravopis.hr 15. travnja, a istoga je dana objavljena i distribuirana uz jedne dnevne novine u gotovo 100.000 primjeraka. U javnu raspravu uključilo se više od 400 jezikoslovaca i stručnjaka raznih struka te drugih zainteresiranih ljudi, a nakon što je Uredništvo poneke primjedbe potpuno, a poneke djelomično prihvatilo, konačna verzija usvojena je na sjednici Znanstvenoga vijeća Instituta 4. lipnja 2013. godine.

Konačna verzija je proslijeđena recenzentima: Anti Beženu s Učiteljskoga fakulteta u Zagrebu, Ivanu Zoričiću s Filozofskoga fakulteta u Puli (bivšemu članu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika), Marku Aleriću s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te Marijani Horvat i Ankici Čilaš Šimpraga s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Sve su recenzije[4] postale javne na dan kad je Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje postao javno dobro na adresi pravopis.hr 27. lipnja 2013. godine. Među izvorima za pisanje pravopisa osim svih dosadašnjih pravopisnih izdanja počevši od Pravopisa jezika ilirskoga Josipa Partaša iz 1850. našli su se i zaključci[5] Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika.

Na temelju činjenice da je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ustanova kojoj je temeljna djelatnost proučavanje jezika i objavljivanje djela iz područja kroatistike te na temelju pet stručnih ocjena jezikoslovaca, među kojima su i predstavnici iz područja metodike nastave, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 31. srpnja 2013. godine preporučilo[6] je Hrvatski pravopis Instituta za upotrebu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Tom je preporukom ukinuta dotadašnja preporuka Hrvatskom školskom pravopisu Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta prilikom pripreme novih udžbenika za šk. god. 2014./2015. tražilo je od svih nakladnika da ih usklade s Hrvatskim pravopisom IHJJ-a, što su svi i poslušali pa su udžbenici svih nakladnika usklađeni s jedinstvenim pravopisom.

Kao štampano izdanje Hrvatski pravopis predstavljen je u Muzeju Mimara 16. prosinca 2013. godine.

Noviteti[uredi | uredi kod]

Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prvi je pravopis u Hrvatskoj nastao kao rezultat rada jezikoslovaca i određenog broja drugih govornika hrvatske standardne varijante srpskohrvatskog jezika. Kao najveća prednost ističe se njegova internetska dostupnost, a najveća mu je novost da je sporna dvostruka rješenja (neću - ne ću, strelica - strjelica, podaci - podatci) iz Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša iz 1994. ostavio, ali su uvedene dvije kategorije: preporučeni i dopušteni oblici. Tako je neću postao preporučeni, a ne ću dopušteni oblik, strelica je preporučeni, a strjelica dopušteni, podatci su preporučeni, a podaci dopušteni. To je uvedeno i zbog toga da se pomire dvije različite pravopisne kodifikacije koje su bile praktički najveća razlika među dvjema, odnosno trima pravopisnim strujama.

Naime, od 1990-ih kroz pravopise Babić-Finka-Moguš i Babić-Ham-Moguš uvođene su promjene u pravopis, čime je poremećena ustaljena pravopisna praksa u Hrvatskoj. Na štetnost nametanja tih promjena koje nisu bile prihvaćene u hrvatskom društvu upozoravala je hrvatska lingvistica Snježana Kordić, prozivajući i ministra znanosti i obrazovanja HDZ-ove vlade Dragana Primoraca jer je podupro takvo forsiranje u školama:

Primorac je pružio ruku ekstremnim nacionalistima, odbacio ustaljenu pravopisnu normu i nepotrebno nametao izmjene. Te izmjene [...] nisu predstavljale način kako piše ogromna većina živućih Hrvata. Promjene nije prihvatila ni većina medija unatoč forsiranju. Šteta koja je nepotrebno učinjena forsiranjem pravopisnih izmjena i stvaranjem rascjepa između roditelja i djece, sada se želi smanjiti pomoću ovog novog pravopisa. On, naime, ponovo daje prednost oblicima koji se u praksi najčešće susreću. A na to što dopušta i nametane oblike treba gledati u svjetlu činjenice da su autori novog pravopisa do nedavno i sami forsirali te oblike.[7]

– Snježana Kordić o prethodnom pravopisnom kaosu

Hrvatski pravopis IHJJ-a donio je još dvije novosti: prvi put je u nekom priručniku uvršteno rukopisno pismo kao rezultat rada znanstvenoga projekta (suradnja Učiteljskoga fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti), a osim što je u tekst pravopisa uvršteno i brajevo pismo te znakovno pismo za gluhe i nagluhe, cijeli je sadržaj na internetskoj stranici pravopis.hr prilagođen slijepim osobama, za što je toj stranici dodijeljena potvrda[8] Hrvatske udruge za promicanje i razvoj tiflotehnike (HUPRT).

Kritika[uredi | uredi kod]

Odmah nakon najave pisanja jedinstvenoga pravopisa Instituta javili su se i prvi osporavatelji[9] cijele ideje prognozirajući kakva će rješenja u pravopisu biti te strahujući da će to dovesti do još većega nereda u hrvatskoj pravopisnoj praksi. No, najžešći kritičari osim ruskoga kroatista Artura Bagdasarova, koji je napisao velik broj izrazito negativnih kritika o samoj ideji, ali i o izvedbi i pravopisnim rješenjima koja se nalaze u Hrvatskome pravopisu IHJJ-a, bili su autori na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća: književnici Hrvoje Hitrec i Nenad Piskač, a Mario Grčević i Nataša Bašić, ujedno recenzenti Babić-Moguševa Hrvatskoga pravopisa iz 2010. te Sanda Ham, suautorica sa Stjepanom Babićem i Milanom Mogušem Hrvatskoga školskoga pravopisa, također su se protivili samoj ideji pisanja pravopisa jer je, po njihovom mišljenju, sve s pravopisom bilo u najboljem redu. Jednakog je mišljenja o nepotrebnosti pisanja jedinstvenog pravopisa bio i Radoslav Katičić, bivši predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, koji se oštro usprotivio[10] pisanju pravopisa, a i cijeli Razred za filološke znanosti HAZU-a (kojega su članovi akademici Stjepan Babić i Milan Moguš) također je izdao negativno mišljenje[11] o načinu na koji se želi riješiti, po njima, nepostojeći pravopisni problem. I Matica hrvatska, kao izdavač Hrvatskoga pravopisa Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića, reagirala je izjavom[12] u javnosti protiv Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Urednici i autori Hrvatskoga pravopisa Instituta odgovorili su i Razredu za filološke znanosti HAZU-a[13] i Matici hrvatskoj.[14]

Nagrada[uredi | uredi kod]

U listopadu 2014. godine autori Hrvatskoga pravopisa dobili su Nagradu Ivan Filipović u području znanstvenoga i stručnoga rada.[15]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Strategija Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2010-2015.
  2. ↑ „Tomislav Čadež, Institut za jezik kreće u rješavanje 20-godišnjeg kaosa, Jutarnji list, 28. lipnja 2013., pristupljeno 17. listopada 2014.”. Arhivirano iz originala na datum 2013-04-19. Pristupljeno 2014-10-19. 
  3. ↑ Autorski tim Hrvatskoga pravopisa čine: Željko Jozić glavni urednik, urednici Goranka Blagus Bartolec, Lana Hudeček, Kristian Lewis, Milica Mihaljević, Ermina Ramadanović te autori Matea Birtić, Jurica Budja, Barbara Kovačević, Ivana Matas Ivanković, Alen Milković, Irena Miloš, Tomislav Stojanov i Kristina Štrkalj Despot
  4. ↑ Recenzije Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a
  5. ↑ Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika
  6. ↑ Preporuka MZOS-a za uporabu Hrvatskoga pravopisa u osnovnim i srednjim školama RH
  7. ↑ Bačić, Mašenjka (23. travnja 2013). „Hrvatsko pravopisno sukoboslovlje”. Zagreb: H-alter. Arhivirano iz originala na datum 2017-05-30. Pristupljeno 19. listopada 2014. 
  8. ↑ HUPRT: Potvrda o pristupačnosti Hrvatskoga pravopisa slijepim i slabovidnim osobama, 15. studenoga 2013.
  9. ↑ Artur R. Bagdasarov: Načertanije MZOŠ-a i ministrova savjetnika Goldsteina, Jad i čemer hrvatskoga pravopisa, portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 2. srpnja 2012., pristupljeno 19. listopada 2014.
  10. ↑ „Razgovor s akademikom Radoslavom Katičićem: Pravopis već imamo - sve drugo je nasilje, Školske novine, br. 17, str. 15-18, 7. svibnja 2013., pristupljeno 19. listopada 2014.”. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-06. Pristupljeno 2014-10-19. 
  11. ↑ „Razred za filološke znanosti HAZU-a: Izrada novog pravopisa unosi nestabilnost i nemir u jezična pitanja, Novi list, 23. travnja 2013., pristupljeno 19. listopada 2014.”. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-31. Pristupljeno 2014-10-19. 
  12. ↑ Matica hrvatska: Pravopis IHJJ-a ispod razine postojećih pravopisa, dnevnik.hr, 8. svibnja 2013., pristupljeno 19. listopada 2014.
  13. ↑ „Izjava Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa na izjavu Razreda za filološke znanosti HAZU-a”. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-22. Pristupljeno 2014-10-19. 
  14. ↑ „Uredništvo i autori Hrvatskoga pravopisa u povodu izjave Predsjedništva Matice hrvatske od 7. svibnja 2013.”. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-12. Pristupljeno 2014-10-19. 
  15. ↑ Nagrada Ivan Filipović Arhivirano 2014-10-19 na Wayback Machine-u za 2013. godinu u području znanstvenoga i stručnoga rada. Odbor za dodjelu Nagrade Ivan Filipović na sjednici održanoj 26. rujna 2014. godine odlučio je da se godišnja državna Nagrada Ivan Filipović u području znanstvenoga i stručnoga rada za 2013. godinu dodijeli skupini znanstvenika i stručnjaka Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje za Hrvatski pravopis.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatski_pravopis_Instituta_za_hrvatski_jezik_i_jezikoslovlje&oldid=41825393