Sanda Ham

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sanda Ham
Rođenje 20. kolovoza 1959.
Poznat(a) po purificiranju jezika[1]
Zanimanje lingvistkinja
Standardizacija infokutija

Sanda Ham (Osijek, 20. kolovoza 1959.), hrvatska lingvistkinja.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Sanda Ham rođena je 20. kolovoza 1959. godine u Osijeku. Osnovu školu, gimnaziju i fakultet pohađala je u Osijeku, gdje je i diplomirala 1982. na Pedagoškom fakultetu, Odsjek za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti. Magistrirala je i doktorirala iz područja lingvistike (kroatistika) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - godine 1988. magistrirala (Pasivna rečenica u suvremenom hrvatskom književnom jeziku, mentor Stjepan Babić); godine 1994. doktorirala (Jezik Josipa Kozarca, sklonidbeni sustav, mentor S. Babić).

Od godine 1983. zaposlena je kao asistentica na Suvremenom hrvatskom književnom jeziku, Odsjek za hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (sada Filozofskomu fakultetu); u znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je 1997., u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice 2000., a redovita je profesorica postala 2005. U trajno je zvanje izabrana 2009. Na matičnom fakultetu predaje Hrvatsku morfologiju i Hrvatsku sintaksu; na Hrvatskim studijima u Zagrebu devet je godina predavala Jezik hrvatske književnosti u 19. i 20. st; na Visokoj učiteljskoj školi u Slavonskom Brodu sedam je godina predavala Hrvatski jezik i jezičnu kulturu.

Samostalno je ustrojila i izvodi četiri kolegija: Jezik zagrebačke filološke škole, Jezik hrvatske književnosti u 19. i 20. st. , Hrvatska morfologija, Hrvatska sintaksa. Do sada je pod njezinim mentorstvom napisano pedesetak diplomskih radnja na matičnom fakultetu i tri na Hrvatskim studijima, jedan magisterij i dva doktorata na Filozofskom fakultetu u Osijeku (doktorantice Dubravka Smajić i Nataša Bašić) jedan doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (doktorantica Jadranka Mlikota). Od 1990. do 2003. bila je istraživačica na projektu Hrvatska leksikologija i frazeologija, od 2003. do 2007. na projektu Gramatizacija u suvremenom hrvatskom standardnom jeziku, a od 2007. na projektu Jezik i stil zavičajne periodike.

Članica je Uredništva časopisa Jezik od 1996., a 15. lipnja 2004. je dotadašnji urednik Stjepan Babić prepustio Sandi Ham mjesto glavne urednice. U tom časopisu svake godine objavljuje natječaj za najbolju hrvatsku riječ, što nailazi na ismijavanje kod slobodarskih autora.[2] Članica je uredništva časopisa Strani jezici, bila je urednica Jezične knjižnice Matice hrvatske Osijek. Bila je dvije godine članica uredništva osječkog časopisa Jezikoslovlje.

Bila je šest godina voditeljica Odjela za hrvatski jezik u MH[3] i pokretačica i voditeljica jezične savjetodavne službe Jezični telefon koji je bio u okviru rada Odjela. Recenzentica je 4 nastavna programa i 4 znanstvena projekta; brojnih udžbenika iz hrvatskoga jezika za sve razrede osnovne i srednje škole; Težak – Babićeve gramatike. Sudionicom je tridesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Objavljuje u hrvatskim i inozemnim znanstvenim zbornicima i u sljedećim časopisima: Jezik (Zagreb), Filologija (Zagreb), Književna revija (Osijek), Jezikoslovlje (Osijek), Fluminensija (Rijeka), Dometi (Rijeka), Riječ (Budimpešta). Središnje joj je znanstveno zanimanje usmjereno sintaksi suvremenog hrvatskog književnog jezika, normativnim pitanjima suvremenog književnog jezika, ali i hrvatskom književnom jeziku u 19. st., pa su joj i važniji radovi iz navedenih područja: magisterij ni doktorat nije objavila, a ni radovi, uključujući i knjige, nisu joj ekvivalenti ni magisteriju ni doktoratu.

Predsjedništva[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Voditeljica Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1995. – 1997.)
  • Voditeljica Katedre za hrvatski jezik na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1999. – 2001.)
  • Voditeljica odjela za hrvatski jezik u Matici hrvatskoj Osijek (2004. – 2010.)[4]
  • Predsjednica Kulturnoga vijeća Grada Osijeka (2006. – 2009. )
  • Predsjednica Državnoga povjerenstva na XI. državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika (2006. – 2007.)
  • Voditeljica Katedre za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku (2007. – )

Članstva[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Članica Matičnog odbora za polje filologije (odlukom Sabora za period 2009. - 2013.).[5] Za vrijeme tog članstva izbio je skandal jer je utvrđeno da Sanda Ham u službenoj komunikaciji naziva kolege kujama, kre_enima, homoseksualcima, srboljubima, svinjama i sl. (premda je inače urednica baš časopisa za kulturu izražavanja) i da mimo službne procedure pokušava utjecati na odluke Matičnog odbora o napredovanju fakultetskih nastavnika.[6]
  • Članica Vijeća za normu hrvatskoga književnoga jezika pri Ministarstvu znanosti (1998. – 2000.)
  • Članica Državnoga povjerenstva na IX. državnom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika (2003. – 2004.)
  • Članica Odbora za knjigu i izdavaštvo Grada Osijeka (2006. – 2009.)
  • Članica Stručne radne skupine za izradu nacionalnih ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje nastave (2007. – 2008. )
  • Članica predsjedništva HFD-a (2005. - )

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Knjige[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Jezik zagrebačke filološke škole, Matica hrvatska, Osijek, 1998.
  • Školska gramatika hrvatskoga jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2002., 2007.
  • Hrvatski školski pravopis (suautorstvo sa S. Babićem i M. Mogušem), Školska knjiga, Zagreb, 2005., 2008., 2009.
  • Povijest hrvatskih gramatika, Globus, Zagreb, 2006.

Ostali radovi o jeziku[uredi - уреди | uredi izvor]

(uglavnom u časopisu Jezik, u kojem je glavna urednica)

Pasiv i norma, Ösijeka ili Osijéka, Jezik Ivana Kozarca, O instrumentalu jednine imenica vrste i: tradicjska, sustavna i nacionalna načela pri normiranju hrvatskoga književnoga jezika, O zanaglasnom akuzativu ju, Slavonska osnovica u temeljima zagrebačke filološke škole, Zamjeničko-pridjevna sklonidba jednine u hrvatskom književnom jeziku krajem 19.st., Osoba, osobno, neosobno, Pročitati stare pisce hrvatske, Pravopisu - ponosu! ili Pravopisu - po nosu!, Normom hrvatskoga jezika, O jezičnoj prilagodbi tekstova hrvatskih književnika u suvremenom tisku, Inoče - jezično zrcalo Slavonije Ivakićeva doba, O jeziku i pravopisu Izabranih pjesama, Spomenci na stariju jezičnu normu, Atributna uloga glagolskih pridjeva sadašnjih i prošlih u hrvatskom književnom jeziku 19. st., Riječ, Rijeka, Jezikoslovni pogled na Listove iz Slavonije Ise Kršnjavoga, Upotreba povratno-posvojne zamjenice svoj u pasivnoj rečenici, Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Hrvatski znanstveni zavod, Nepoznati jezik Begovićev, Pasivna rečenica u Veberovoj Skladnji, Riječki filološki dani, Razlikovne sastavnice u Mažuranićevoj Slovnici hervatskoj i još nekoliko.

Recepcija[uredi - уреди | uredi izvor]

S obzirom da je knjigu Povijest hrvatskih gramatika Sanda Ham objavila bez popisa literature, to se u inozemnim znanstvenim krugovima ocjenjuje kao skandalozno: ugledni njemački filolog Helmut Keipert u prikazu te knjige u Zeitschrift für Slavische Philologie ističe da je „velika mana knjige što je autorica [...] vjerovala da se može odreći bilo kakvog navođenja sekundarne literature“.[7] Keipert citira kako autorica kaže „nisam navodila upotrijebljenu literaturu i nisam na očekivani i uobičajeni način bilježila bibliografske podatke“, o čemu Keipert daje sljedeći komentar:

Wikiquote „Tako, osim naslova obrađenih gramatika, ova deklarativno ʻna boljitak struci i na korist svakomu tko ju uzme u ruke’ pisana i kao priručnik objavljena Povijest ne nudi nijedan jedini bibliografski podatak koji bi mogao olakšati put do daljnjih informacija, a čak ni dva prominentna i u knjizi navedena recenzenta (S. Babić, I. Škarić) ili također u struci poznati urednik te biblioteke (S. Težak) izgleda da nisu imali nikakav prigovor protiv te sumnjive prakse. Da ne spominjemo da svako znanstveno djelo mora navesti literaturu od koje polazi i da studentima jedan priručnik napravljen po principu ʻslijepo vjeruj u riječi učiteljeve’ ne može biti dobar uzor za rad orijentiran na budućnost. Takvom publikacijom propuštena je jedna šansa za hrvatsku kroatistiku.[7]
(prijevod odlomka iz njemačkog prikaza)

U hrvatskim medijima Sanda Ham izjavljuje da se mora prevoditi između Hrvata i Srba jer je razumljivost privid i navodi, kako kaže, kao poznati primjer rečenicu koju Hrvati ne razumiju: „Trešće i smeće da jedu jabuke“. Takvo izmišljanje primjera koji su jednako nerazumljivi i u Srbiji[8] naišlo je na ismijavanje i osudu u hrvatskim medijima.[9][10] Stoga se konstatira:

Wikiquote „sredstva za kojima poseže Sanda Ham i njoj slični već je okarakterizirao Dieter Weirich kad je rekao da se nacionalizam na južnoslavenskim prostorima zasniva na ʻotrovu laži, laži o svijetu, o susjedu, o povijesti, o religiji i kulturi, na kraju o samom sebi’.[11]
(komentar izjave)

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Vrljić, Marko; Vučić, Nikola (9. ožujka 2015). "Jezikova milicija Sande Ham". Mostar: Tačno.net. Arhivirano iz originala 10. ožujka 2015. http://www.webcitation.org/6WvS2zL0D. pristupljeno 12. ožujka 2015. 
  2. Dežulović, Boris (4. travnja 2012). "Smrt gospođe S.". Split: Slobodna Dalmacija. Arhivirano iz originala 10. ožujka 2015. http://www.webcitation.org/6WvRrBTK0. pristupljeno 13. ožujka 2015. 
  3. "Sanda Ham smijenjena s mjesta voditeljice Odjela za hrvatski jezik". Osijek: Glas Slavonije. 7. srpnja 2010. http://www.index.hr/media/Grupa/hr/1334124/sanda-ham-smijenjena-s-mjesta-voditeljice-odjela-za-hrvatski-jezik.aspx. pristupljeno 15. ožujka 2015. 
  4. Babić, Ladislav (13. ožujka 2015). "Lovostaj na jezikoslovku". Mostar: Tačno.net. http://tacno.net/novosti/lovostaj-na-jezikoslovku/. pristupljeno 14. ožujka 2015. 
  5. Nacionalno vijeće za znanost RH
  6. Hedl, Drago (5. studenog 2012). "Skandal na osječkom Filozofskom fakultetu – profesorica Sanda Ham: ʻKolege su svinje, kre_eni, kuje i homoseksualci...ʼ". Zagreb: Jutarnji list. str. 12–13. ISSN 1331-5692. http://www.webcitation.org/6RXu7eYrT. pristupljeno 28. srpnja 2014. 
  7. 7,0 7,1 Keipert, Helmut (2007). "Prikaz knjige Sande Ham Povijest hrvatskih gramatika" (njemački). Heidelberg: Zeitschrift für Slavische Philologie 65 (1). str. 231–234. ISSN 0044-3492. 
  8. Simonović, Marko (15. listopada 2013). "Vukovar: centar za apsurdizaciju manjinskih prava". Beograd: Peščanik. Arhivirano iz originala 3. kolovoza 2014. http://www.webcitation.org/6RXuUfSq9. pristupljeno 3. kolovoza 2014. 
  9. Lucić, Predrag (11. rujna 2010). "Smeće u glavi i jabuke na jeziku". Rijeka: Novi list. str. 8. Arhivirano iz originala 3. kolovoza 2014. http://www.webcitation.org/6RXuKF2IB. pristupljeno 3. kolovoza 2014. 
  10. Jergović, Miljenko (14. rujna 2010). "Vila Babićkinja i sto šargarepa". Zagreb: Jutarnji list. str. 16. ISSN 1331-5692. Arhivirano iz originala 3. kolovoza 2014. http://www.webcitation.org/6RXuO8LUX. pristupljeno 3. kolovoza 2014. 
  11. Bakotin, Jerko (29. rujna 2010). "Otrovne laži o jeziku: intervju sa Snježanom Kordić". H-alter. Arhivirano iz originala 7. srpnja 2012. http://www.webcitation.org/68yyzxriu. pristupljeno 30. srpnja 2014. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]