Gorgone
Gorgone (grč. Γοργόνες, Gorgónes ili Γοργοῖ , Gorgoĩ) u grčkoj mitologiji ženska su stvorenja s oštrim očnjacima i zmijskom kosom, a njihov je pogled okamenjivao. Najpoznatija je Meduza.
Grčko ime Gorgona dolazi od riječi γοργώς), Gorgốs = "užasan", od ie. korijena *greg- (Karl Hoffmann) ili *gragnis (Émile Boisacq), koji je bio rijedak (stir. garg = "divlji", arm. karcr = "tvrd").
Gorgone su katkad prikazivane sa zlatnim krilima, bakrenim pandžama i veprovim kljovama, s posebno izraženim pogledom koji je - okamenjivao.
Nekim pravom Gorgonom smatraju samo Meduzu, dok ostali gledaju na njih kao trojstvo. Meduza je prikazivana često kao zvjersko žensko ljudsko lice koje je pogledom okamenjivalo. Često je prikazivana s krilima i pandžama i s kosom od zmija.
Dok su Gorgonu/Meduzu starogrčki oslikavatelji vaza i urezivači reljefa prikazivali Meduzu kao čudovište, umjetnici od 5. stoljeća pne. nadalje prikazivali su je prekrasnom, ali istodobno i užasnom.
Homer[1] govori samo o jednoj Gorgoni, kojoj je glava bila u središtu Zeusove egide, a također[2] i kao "užasno čudovište" kojem je glava u Hadu.
Heziod[3] povećava broj Gorgona na tri:
- Stena ("moćna")
- Eurijala ("dalekoskakačica")
- Meduza ("kraljica")
Gorgone su kći morskog boga Forkisa i Keto, a dom im je na najudaljenijoj strani zapadnog oceana, prema kasnijim izvorima u Libiji. Jedino je Meduza bila smrtna.
Atička je tradicija[4] prikazivala Gorgonu kao čudovište kojeg je rodila Geja da bi pomogla Titanima protiv bogova te da ju je ubila Atena. Eshil govori da su Gorgone imale samo jedan zub koje su međusobno mijenjale, ali vjerojatno se radi o Grejama.
Prema Ovidiju[5] samo je Meduza imala zmije u kosi zato što ju je Atena proklela. Naime, Meduza je spavala s Posejdonom u Ateninu hramu jer je njega uzbudila njezina zlatna kosa. Atena je poslije pretvorila njezine zlatne uvojke u zmije.
Drugi pak izvori[6] tvrde da su sve Gorgone imale zmijsku kosu i okamenjivale pogledom.
U staroj Grčkoj Gorgoneion bio je prikaz (crtež, kamena glava, gravura, slika) Gorgonina lica, često s mahnitim zmijama i jezikom koji izviruje pored očnjaka. Često se rabio kao simbol, odnosno amulet, smješten na vratima, zidovima, novcu, štitovima, grudobranima i nadgrobnim spomenicima da bi otjerao zlo. Marija Gimbutas vjeruje da je prototip Gorgoniona u neolitičkim umjetničkim motivima, posebice u antropomorfiziranim vazama i terakota maskama obloženim zlatom. Velike oči bile su božanske oči, a imala ih je i Atena te njezina sveta ptica - sova. Mogle su biti predstavljane spiralama, koncentričnim kružnicama i na slične načine. Zmije su pak simboli smirenja i povećavanja. Katkad su Gorgoneia, gorgonioni, obdareni ptičjim stopalima ili pčelinjim krilima, simbolima regeneracije, a isplaženi jezik simbol je smrti.
