Gilbert Romme

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Drawing of Gilbert Romme

Gilbert Romme (26.3. 175017.6. 1795.) bio je francuski politilčar i matematičar koji je reazvio francuski republikanski kalendar.

Biographija

[uredi | uredi kod]

Charles-Gilbert Romme je rođen u Riomu, Puy-de-Dôme, u oblasti Auvergne u Francsukoj. Tamo je stekao znanja iz medicine i matematike. Nakon pet godina u Parizu, otišao je u Rusiju i bio tutor Pavelu Stroganovu. Godine 1788. se vratio u Pariz i počeo baviti politikom.

Bio je član masonske lože Les Neuf Sœurs.

Dana 10.9. 1791. je izabran u Zakonodavnu skuoštinu. Romme se ispočetka priključio žirondincima, ali je nakon izbora u Nacionalni konvent 6.9. 1792 postao pristaša montanjara.

Glasao je za smrtnu kaznu Louisu XVI. Kasnije, pred događaje koji su prethodili Teroru, bio je od strane žirodninaca uhapšen i zatvoren u Caenu dva mjeseca.

Dok je služio u Nacionalnom Konventu, Romme je bio član Comité de l’instruction Publique (Odbor za javno obrazovanje), gdje je 17.9. 1793. predstavio svoj republikanski kalendar. Svjkestan njihove vojne važnosti, bio je i pristaša optičkih telegrafa. Kao predsjednik Konventa je služio od 21.11. do 6.12. 1793.

S obzirom da je poslan na teren kako bi organizirao proizvodnju topova za mornaricu, nije sudjelovao u puču 9. termidora II godine (27.7. 1794,), koji je doveo do pada Robespierrea (i povratka žirondinaca na vlast).

Kada su bijesni sankiloti, tražeći kruh i jakobinski Ustav nasilno okupirali Konvent Prairiala III godine (20.5. 1795), Romme je podržao njihove zahtjeve. Ta je pobuna brzo ugušena, a montanjari uhapšeni. Dok su čekali suđenje, optuženici su se dogovorili da će počiniti samoubistvo u slučaju izricanja smrtne kazne.

29. Prairiala (17.7. 1795.), Romme i petorica drugih optuženika su osuđeni na giljotinu. Koristeći nož koji mu je krišom predao Jean-Marie Goujon, izbo se dok je izlazio iz sudnice te umro — posljednje riječi su mu bile "umirem za republike".

U knjizi Romme le Montagnard (1833), Marc de Vissac je Rommea opisao kao malog, zdepastog i nespretnog čovjeka lošeg tena te dosadnog govornika, ali ugodnog kozera.

Izvori

[uredi | uredi kod]