Frank Serpico

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Frank Serpico
Frank Serpico (lijevo)
Frank Serpico (lijevo)
Biografske informacije
Puno ime Francesco Vincent Serpico
Rođenje 14. april 1936. (1936-04-14) (dob: 81)
Brooklyn, New York, SAD
Nadimak "Paco"
"Serpico"
Policijska karijera
11. septembar 1959 – 15. jun 1972
Agencija ili služba New York City Police Department (NYPD)
Čin Pozornik od 1960. do 1971; unaprijeđen u detektiva u maju 1971[1]
Nagrade i odlikovanja NYPD Medal of Honor breast bar.svg – NYPD Medalja časti

Francesco Vincent "Frank" Serpico (14. april 1936 - ) je bivši američki policajac, najpoznatiji po tome što je početkom 1970-ih kao zviždač javno razotkrio široko rasprostranjenu i ukorijenjenu korupciju među svojim kolegama u njujorškoj policiji.

Frank Serpico se njujorškoj policiji priključio 1959. godine, nakon vojne službe u Južnoj Koreji i studija na Brooklyn Collegeu. Nakon što je radio kao ulični pozornik, a potom službenik u Birou za kriminaloističku identifikaciju, postao je policajac u civilu zadužen za krivična djela vezana uz prostituciju, kocku i zloupotrebu droge. Serpico, koji se od većine svojih kolega razlikovao intelektualnim ambicijama, liberalnim stavovima kao i simpatijama za kontrakulturu bio je svjedokom brojnih incidenata vezanih uz policijsku brutalnost, ali još više brojnim slučajevima primanja mita ili reketarenja sitnih uličnih kriminalaca od strane svojih kolega.

Serpico je o svemu tome pokušao izvijestiti svoje pretpostavljene, ali nije bilo nikakve službene reakcije; umjesto toga su vijesti o tome stigle do njegovih korumpiranih kolega koji su ga počeli izlagati svakojakom šikaniranju. Serpico je, zajedno sa svojim kolegom Davidom Durkom, na kraju zaključio kako se nešto može promijeniti jedino ako se uključi šira javnost, te je kontaktirao New York Times. Njegovo svjedočenje o korupciji, objavljeno 25. aprila 1970. na naslovnoj stranici, potaklo je gradonačelnika Johna W. Lindsaya da osnuje Knappovu komisiju, istražno tijelo sa posebnim ovlastima da iskorijeni korupciju.

3. februara 1971. je Serpico zajedno sa još trojicom policajaca u civilu poslan u brooklynsko naselje Williamsburg kako bi uhapsio grupu dilera heroina. Prilikom akcije je jedan od dilera u Serpica ispalio metak koji ga je pogodio u glavu, a njegovi kolege mu pri tome nisu pružili pomoć; Serpico zbog toga vjeruje da je cijela akcija bila isplanirana i izvedena sa ciljem da ga se likvidira. Serpico je preživio i oporavio se, iako je od posljedica ranjavanja oglušio na jedno uho.

Serpico je nakon toga javno svjedočio pred Knappovom komisijom, postavši prvi pripadnik Njujorške policije koji je pred javnošću govorio o sistemskoj korupciji. Sljedeće godine je dobio najviše odlikovanje - Medalju časti, ali je ubrzo nakon toga dao otkaz te otišao živjeti u Švicarsku. Serpico se nakon nekoliko godina vratio u SAD, gdje povremeno predaje na univerzitetima i policijskim akademijama, te komentira rad suvremene policije, kao i slučajeve korupcije i policijske brutalnosti.

O Serpicu je publicist Peter Maas napisao knjigu, koja je 1973. postala bestseler. Po njoj je ugledni režiser Sidney Lumet snimio film Serpico sa Alom Pacinom u glavnoj ulozi. Nekoliko godina kasnije je Serpicova karijera policajca u civilu postala predmetom TV-filma Serpico: The Deadly Game, u kojoj je njegov lik tumačio David Birney, a koja je u jesen 1976. proširena u kratkotrajnu TV-seriju Serpico.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]