Franjo Tomašić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Franjo Tomašić
Biografske informacije
Rođenje 2. X. 1761.
Rijeka, Hrvatska
Smrt 12. VIII 1831.
Zadar, Hrvatska
Državljanstvo Hrvat
Titule barun
Karijera
Služba 1776. - 1831.
Čin Feldmarschalleutnant K.u.k. Feldmarschalleutnant.png
Ratovi Francuski revolucionarni ratovi
Napoleonski ratovi
Vojska Flag of the Habsburg Monarchy.svg Habsburška vojska
Flag of the Habsburg Monarchy.svg Vojska Austrijskog Carstva

Franjo Tomašić (Rijeka, 2. X. 1761. - Zadar, 12. VIII. 1831.) hrvatski barun, prvi guverner Dalmacije, Feldmarschalleutnant (podmaršal) u vojsci Habsburške Monarhije i kasnije Austrijskog Carstva.

Životopis[uredi - уреди | uredi kôd]

Barun Franjo Tomašić, porijeklom iz slovenske plemenite obitelji, je rođen 2. listopada 1761. u Rijeci-Fiume. U dobi od 15 godina stupio je u Inženjerijsku vojnu akademiju u Beču, odakle je izišao kao jedan od najsposobnijih kadeta. Uskoro je postao oficir i iskazao se marljivošću pri izgradnji utvrde Josefsstadta.[1]

Prvi put je svoju hrabrost pokazao u obrani tvrđave La Quesnaua 1793., u kojoj je sudjelovao kao satnik Inženjerijskog korpusa. Francuzi su ga zarobili i osudili na smrt giljotinom, i samo je pad francuske strahovlade spriječio tu drastičnu kaznu. Zalaganjem zapovjednika utvrde pukovnika Becka, barun Tomašić je oslobođen, te je pred samim carem Franjom II. pohvaljen za hrabrost i zasluge u obrani utvrde. Barun Tomašić je 1797. promaknut u čin bojnika inženjerijskog korpusa, a kao znak osobitoga carskog povjerenja dodijeljen je austrijskom ambasadoru na dvoru ruskog cara Pavla u Petrogradu. No, ondje nije dugo ostao jer je dobio zapovijed da se pridruži jedinicama što ih je Rusija, pod zapovjedništvom generala Aleksandra Vasiljeviča Suvorova, poslala u Italiju kao pomoć protiv Francuske tokom Francuskih revolucionarnih ratova. Tomašić je dodijeljen korpusu generala Franza Serapha von Orsini-Rosenberga. U ratu 1800. dokazao je svoju hrabrost na brijegu Fayle. Toga 11. IV, u jurišu na talijansku tvrđavu Bochettu, da bi osokolio čete, sam je stupio na njihovo čelo. Vješto ih je i hrabro vodio u napad. No, zadobio je gotovo smrtnu ranu kroz prsa, od koje je teško ozdravio i imao posljedice do kraja života. Za to djelo odlikovan je Viteškim križem Reda Marije Terezije i bio promaknut u čin potpukovnika, a potom i pukovnika. Dodijeljen mu je bio i barunat, koji je prenesen i na njegova mlađeg brata Nikolu, tada majora. Brat baruna Tomašića je još 1801. promaknut u čin potpukovnika, a 1805. čin pukovnika.[1]

U vrijeme Napoleonskih ratova, 1809., pri opsadi Palmanuove, Franjo Tomašić je dodijeljen glavnom štabu i 22. VIII. promaknut u čin general majora. Kraj rata dočekao je u Ugarskoj kao zapovjednik Leopoldstadta, te je postavljen u komisiju koja je određivala nove granice između Francuske i Austrije u Hrvatskoj. Nakon toga postao je zapovjednik u Zagrebu, koji je tada bio važna pogranična točka. U ratu 1813. dobio je tešku zadaću da ponovno osvoji Dalmaciju. Na raspolaganju je imao malo ljudi i slaba sredstva. Na jesen 1813. krenuo je s 2.900 vojnika u Dalmaciju. U noći 29. X. zauzeo je s jednom jedinicom Ličana pod pukovnikom Popovićem donji grad Knin, te pozvao kninsku tvrđavu na predaju. Tvrđava se predala već sljedeći dan. U Kninu je bilo mnogo krajišnika u francuskoj službi. Posada je dobila slobodan odlazak. Odatle je krenuoTomašić i već 3. studenog osvanuo pred Zadrom, koji je branio francuski general César Antoine Roize. Opsada je bila uspješna.[1]

Čim je Zadar pao, barun Tomašić je poduzeo sve mjere da osvoji Kotor i Dubrovnik. Poslao je 15.XII. svog pobočnika generala Bogdana Milutinovića, s dvije bojne krajišnika i jednim eskadronom banderijalnih husara, da zauzme Kotor, Dubrovnik i tvrđavu Norin.[1]

To je sve uspio, a iz Boke kotorske istjerao je Crnogorce koji su je bili zaposjeli. U kratko vrijeme barun Tomašić je iz Dalmacije otpremio sve francuske jedinice, na čelu s tri generala, kao zarobljenike u Italiju. Za dokazanu vojnu mudrost, a osobito za zasluge pri zauzimanju Zadra nakon petotjedne opsade, bio je pohvaljen od samoga cara, u pismu što ga je napisao vlastoručno u Freiburgu 26. prosinca 1813., a nagrađen je Zapovjedničkmi križemž Reda Marije Terezije i dobio čin podmaršala. U znak još jednog priznanja, car je povjerio Tomašiću upravu u osvojenim zemljama, što je on obavljao 18 godina. Barun Tomašić umro je u Zadru 12. VIII 1831., ne dočekavši posljednje priznanje cara, koji ga je kratko prije smrti odlikovao Red Željezne krune I. reda.[1]

Činovi[uredi - уреди | uredi kôd]

  • K.u.k. Kadett 1908-14.png čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1781. godine.
  • K.u.k. Major.png čin Major (bojnik) dodijeljen 1797. godine.
  • K.u.k. Oberstleutnant.png čin Oberstleutnant (potpukovnik) dodijeljen 1802. godine.
  • K.u.k. Oberst.png čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1804. godine.
  • K.u.k. Generalmajor.png čin Generalmajor (general-bojnik) dodijeljen 1809. godine.
  • K.u.k. Feldmarschalleutnant.png čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1813. godine.

Odlikovanja[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Viteški križ Reda Marije Terezije (Ritter des Militär Maria Theresien Ordens)[1]
  • Zapovjednički križ Reda Marije Terezije (Kommandeur des Militär Maria Theresien Ordens)[1]
  • Red Željezne krune I. reda (Ritter I. Klasse des Orden der Eisernen Krone)[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Vladimir Brnardić (siječanj 2008.). Franjo Tomašić (1761.-1831.). Hrvatski vojnik. Preuzeto 7. prosinac 2013.