Florian Schneider

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Florian Schneider
Lični podaci
Puno imeFlorian Schneider-Esleben
Datum rođenja(1947-04-07)7. 4. 1947.
Mjesto rođenjaZapadna Njemačka Baden-Württemberg, Nemačka,
Datum smrti21. 4. 2020. (dob: 73)
Mjesto smrtiNjemačka Düsseldorf, Nemačka,
Zanimanjemuzičar
Muzički rad
Period aktivnosti1968 —2008, 2014 —2015
Žanrovielektronska muzika, krautrock, synth-pop, tehno
Instrumentisintesajzer, saksofon, violina, flauta, gitara, bubnjevi, udaraljke
Povezani izvođačiKraftwerk

Florian Schneider-Esleben (7. april, 1947 – 21. april, 2020.) bio je nemački muzičar. Najpoznatiji je kao jedan od osnivača elektronske grupe Kraftwerk, čiji je član bio do 2008. godine.

Rani život[uredi | uredi kod]

Schneider je rođen 7. aprila 1947. u francuskoj okupacionoj zoni u južnoj Nemačkoj, u blizini Bodenseea, u onome što će postati država Baden-Württemberg 1952. godine. Njegovi roditelji su bili Paul Schneider-Esleben, arhitekta, i njegova supruga Evamaria (rođena van Diemen-Meyerhof). Schneider je bio Jevrej po majčinoj strani; Paul se 1946. oženio Evamarijom protiv volje svog oca, koji je ostao odan nacista.[1] Schneiderova porodica preselila se u Diseldorf kada je imao tri godine.

Karijera[uredi | uredi kod]

Schneider je osnovao Kraftwerk sa Ralfom Hütterom 1970. godine [2] Upoznali su se 1968. dok su studirali na Akademiji umetnosti u Remscheidu, zatim na Robert Schumann Hochschule u Diseldorfu, svirajući zajedno improvizacijsku muziku u ansamblu Organisation.[2] Pre susreta s Hütterom, Schneider je igrao sa Eberhardom Kranemannom u grupi Pissoff od 1967. do 1968. godine.[3] Od 1968. do 1969. Schneider je svirao flautu, sa Hütterom na Hammond orguljama, Kranemannom na basu i Paulom Lovensom na bubnjevima.[4]

Prvobitno, Schneiderov glavni instrument je bila flauta, koju je svirao pomoću elektronskih uređaja,[5] uključujući eho trake, modulaciju prstena, pretvarače visine tona u napon, fuzz i wah-wah, što mu je omogućavalo da svoju flautu koristi kao bas instrument. Takođe je svirao violinu (na sličan način), električnu gitaru (uključujući i slajd gitaru) i koristio je sintisajzere (i kao melodijski instrument i kao procesor zvuka). Kasnije je stvorio i vlastiti elektronski instrument za flautu. Nakon objavljivanja Kraftwerkovog albuma Autobahn 1974. godine, njegova upotreba akustičnih instrumenata se smanjila.

Schneider je, govoreći 1991. godine, rekao: „Ozbiljno sam učio do određenog nivoa, a onda mi je to dosadilo; tražio sam druge stvari, otkrio sam da je flauta previše ograničavajuća... Ubrzo sam kupio mikrofon, pa zvučnike, pa eho, pa sintisajzer. Mnogo kasnije bacio sam flautu; to je bila neka vrsta procesa." [6] Iako je imao ograničenu tehniku klavijature, očigledno je više voleo da aktivira sintisajzerske zvukove preko klavijature (kasnije je razvoj sekvenciranja ograničio potrebu za praktičnim sviranjem).[7]

Schneiderov pristup bio je koncentrisan na dizajn zvuka (u intervjuu 2005. Hütter ga je nazvao "fetišistom zvuka") [8] i vokodiranje /sintezu govora. Jedna patentirana implementacija potonjeg nazvana je Robovox, karakteristika Kraftwerkovog zvuka. Hütter je rekao o Schneiderovom pristupu:

On je perfekcionista po pitanju zvuka, pa ako zvuk nije na određenom nivou, ne želi da to radi. Sa elektronskom muzikom nikada nije potrebno napustiti studio. Mogli biste nastaviti da pravite albume i šaljete ih. Zašto trošiti toliko energije na putovanja, provoditi vreme na aerodromima, u čekaonicama, u backstage prostorima, biti kao životinja, samo zbog dva sata koncerta? Ali sada, sa Kling Klang studijem koji je s nama na turneji, radimo popodne, radimo tonske probe, komponujemo, beležimo nove ideje i računarsku grafiku. Uvek ima toliko toga za obaviti, i napredujemo.[8]

2015. godine, Schneider i Dan Lacksman, uz pomoć Uwea Schmidta, objavili su elektronsku odu, "Stop Plastic Pollution ", za očuvanje okeana u sklopu kampanje Parley for the Oceans.

Napuštanje Kraftwerka[uredi | uredi kod]

Schneider nije nastupio ni na jednom od datuma svetske turneje Kraftwerka 2008. godine. Poslednji nastup sa bendom imao je u novembru 2006. u Španiji. Njegovo mesto na sceni kasnije je popunio Stefan Pfaffe, saradnik koji je radio za bend kao video tehničar. Prema riečima bliskog saradnika grupe, Schneider je napustio Kraftwerk u novembru 2008. Dana 6. januara 2009. NME je potvrdio Schneiderov odlazak.

Navodno je Schneiderov odlazak uslijedio nakon spora s Hütterom oko pumpe za bicikl, glasina koju neki izvori opisuju kao neosnovanu.

Smrt[uredi | uredi kod]

Schneider je umro od raka 21. aprila 2020. četrnaest dana nakon svog 73. rođendana, nakon kratkotrajnog bolovanja.[9]

Nasleđe[uredi | uredi kod]

David Bowie je svoju instrumentalnu pesmu iz "Heroes" nazvao "V-2 Schneider " po Schneideru,[10] i bio je pod jakim uticajem Kraftwerkovog zvuka tokom njegovog "berlinskog perioda" kasnih 1970-ih.

Ubrzo nakon Schneiderove smrti, zvona katedrale Svetog Martina u Utrehtu zazvonila su uz tonove pesme "Das Model ".[11]

Kraftwerk je 12. maja 2021. proglašen za jednog od upisnika u kuću slavnih rokenrola.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Weisbeck, Markus (21 August 2015). „The Model”. frieze.com (173). Pristupljeno 7 May 2020. 
  2. 2,0 2,1 Beaumont-Thomas, Ben (6 May 2020). „Florian Schneider, Kraftwerk co-founder, dies aged 73”. The Guardian. Pristupljeno 6 May 2020. 
  3. Kranemann, Eberhard (1 May 2002). „Kraftwerk”. Eberhard Kranemann. Pristupljeno 6 May 2020. 
  4. Toop, David (2016). Into the Maelstrom: Music, Improvisation and the Dream of Freedom: Before 1970. 
  5. Eede, Christian (6 May 2020). „RIP Kraftwerk's Florian Schneider”. The Quietus. Pristupljeno 6 May 2020. 
  6. Bussy, Pascal. Man, Machine and Music. 
  7. Wilson, Scott (24 June 2017). „7 pieces of gear that prove Kraftwerk are technological trailblazers”. Fact Mag. Pristupljeno 6 May 2020. 
  8. 8,0 8,1 „MOJO magazine – Ralf Hütter – August 2005”. Technopop. 28 January 2006. Arhivirano iz originala na datum 28 March 2007. 
  9. Kraftwerk founder Florian Schneider dies at 73. BBC News (6 May 2020). Preuzeto 6 May 2020.
  10. Carr, Roy. Bowie: An Illustrated Record. ISBN 0-906008-25-5. 
  11. „Luister dit weekend mee met een muzikaal eerbetoon aan Kraftwerk vanaf de Utrechtse Dom”. Algemeen Dagblad. 8 May 2020. Pristupljeno 11 March 2022. 

Eksterne veze[uredi | uredi kod]