Udaraljke

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Udaraljke

Udaraljke u muzičkoj terminologiji označavaju set instrumenata koji daju zvuk udaranjem u kožu, metal ili drvo. Ovi instrumenti se koriste u orkestru i drugim muzičkim sastavima da bi izveli razne efekte, akcente i prvenstveno da bi držali muzički ritam. U prošlosti udaraljke nisu imale značajno mjesto u orkestrima i inače u muzici, ali danas u modernom načinu sviranja zauzimaju značajno mjesto i često se koriste u muzičkim sastavima.

Folklorna muzika Indije, Afrike, Kube, Brazila i dr. utjecala je na današnju pop muziku. Kako je muzika ovih zemalja izrazito ritmički orijentirna, tako se u i današnjoj pop muzici koriste njihovi ritmički obrasci i instrumenti a poglavito udaraljke.

Iako nije pravilo, većina modernih setova udaraljki sastoji se uglavnom od tradicionalne afro-kubanske muzike: konge, bongosi, timbalesi, cow-bell (zvono), maracas i dr.

Podjela udaraljki prema materijalu[uredi | uredi kod]

Osnovna podjela je na udaraljke sa određenom i neodređenom visinom tona

Opnozvučne[uredi | uredi kod]

Udarcem palice treperi zategnuta opna, odnosno membrana. Predstavnici su timpani i razne vrste bubnjeva.

Metalozvučne[uredi | uredi kod]

Udarcem palice o metalne cijevi, šipke i pločice nastaje zvuk. Udaraljke sa određenom visinom tona su zvona, zvončići, čelesta, vibrafon a bez određene visine su trijangl, gong, čineli (zvuk se dobiva udaranjem dva tanjurića – "piatti" jedan o drugi) i sl.

Drvozvučne[uredi | uredi kod]

Zvuk, odnosno ton, nastaje udarom palice o drvene pločice, kutije, štapove i školjke. Predstavnici su klaves, drveni doboš, kastanjete, ksilofon, marimba, itd.

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]