Eutropije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Flavius Eutropius
Biografske informacije
Rođenje4. vijek
Smrt4. vijek
Obrazovanje
Zanimanjemagister memoriæ, konzul
Opus
Jeziklatinski
Znamenita djela
  • Breviarium historiæ romanæ


Flavije Eutropije (lat.: Flavius Eutropius, fl. 363-387), rimski istoričar koji je živeo i radio u drugoj polovini 4. veka.

Život i djelo[uredi | uredi kod]

Zna se da je držao položaj carskog tajnikamagister memoriæ[α 1] – u Konstantinopolju i da je pratio cara Julijana (vladao 361-363) u pohodu na Persijance (363). Živeo je i za vreme vladavine cara Valensa (364-378), kome je posvetio svoju Kratku istoriju Rima (lat. Breviarium historiæ romanæ).

Njegova Kratka istorija Rima u deset knjiga je sažet pregled istorije Rima od osnivanja grada do Valensovog stupanja na vlast. Sastavljena je sa puno pažnje, na osnovu najpristupačnijih izvora. Uopšte uzev, napisana je nepristrasno, jasnim i prostim stilom. Mada jezik kojim je pisana u nekim slučajevima nije baš najuzorniji, dugo vremena je bila omiljen udžbenik. Kao istorijsko delo ima malu vrednost, jer se mahom zasniva na drugim izvorima, ali je u nekoj meri i korisna pošto nadopunjuje merodavnije izvore. Za rani period istorije Rima Eutropije se oslanjao na izvode iz Tita Livija, a za kasnije periode koristio (danas izgubljenu) tzv. Enmanovu carsku istoriju[α 2]. Pavle Đakon je proširio Eutropijevu istoriju do Justinijanovog vremena, a Landulf[α 3] do vremena cara Lava Jermenina (813-820).

Sačuvani su prevodi na grčki od Peanija (oko 380.) i Kapitona Licija (6. vek), od kojih je prvi najpotpuniji.

Spisak djela[uredi | uredi kod]

  • Breviarium ab Urbe condita iliti Breviarium historiæ romanæ

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Magister memoriæ : službenik poznorimske carske uprave, bavio se molbama upućenim caru, sa zadatkom da sastavi sažetke za Cara o pitanjima o kojima se raspravljalo.
  2. Enmannsche Kaisergeschichte (EKG) po njemačkom historičaru Alexandru Enmannu (1856–1903).
  3. Landulfus Sagax, ljetopisac.

Izvori[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]