Ero s onoga svijeta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ero s onoga svijeta je komična opera u tri čina Jakova Gotovca, op. 17. Libreto je prema narodnoj priči spjevao Milan Begović.

Likovi i uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Marko, bogati seljak, bas
  • Doma, njegova druga žena, mezzosopran
  • Đula, Markova kći iz prvog braka, sopran
  • Mića (Ero), momak iz drugog sela, tenor
  • Sima, mlinar, bariton
  • Čobanče, dječji sopran
  • Jedan momak, tenor
  • djevojke (6 solo), žene (8 solo), momci, čobani, voćarice (4 solo), trgovci (4 solo), djeca i ostali seoski svijet

Radnja se zbiva u malom varošu, negdje u ravnici ispod Dinare, u ranoj jeseni.

Vrijeme današnje kao i ono od pred sto godina.

Orkestar[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 3 flaute (III i pikolo), 2 oboe, engleski rog, 3 klarineta, 2 fagota (II i kontrafagot)
  • 4 F-roga, 3 C-trube, 3 trombona, tuba
  • Timpani, udaraljke, harfa, pijanino
  • I violine, II violine, viole, violončela, kontrabasi
  • Na pozornici: orgulje

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Rad na skladanju opere Gotovac je započeo 10. listopada 1932. godine i radio je u tri faze do 8. svibnja 1935. Opera je praizvedena 2. studenog 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu i ostala do danas najizvođenije djelo južnoslavenske muzičke literature.

Praizvedbom je dirigirao sam Gotovac i već tada je osjetio da je publika operu dobro primila, što su potvrdile i kasnije reprize. Ipak, u Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud pisao jednu operu". Nasuprot tome, u Novostima je Milan Katić opisao operu superlativima, a u beogradskoj Pravdi Stražičić je hvalio operu.

Prva sljedeća izvedba Ere je bila izvan granica Jugoslavije, u Brnu (tada Čehoslovačka), na češkom jeziku 1936. godine, a zatim je izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 17. travnja 1937., dok je svoje sljedeće veliko postavljanje doživjela tek 27. veljače 1948. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gdje je otad postavljana pet puta s 228 izvedenih predstava (uključujući i najnoviju postavu u režiji Egona Savina od 8. veljače 2003. godine).

Gotovac i Begović su glazbenu i tekstualnu osnovu za ovu operu našli u folkloru mnogih južnoslavenskih skupina, od folklora Dalmatinske zagore (završno kolo) do kosovskih djevojačkih pjesama iz Gnjilana (početni zbor djevojaka Duni mi, duni, lađane).

Sadržaj opere[uredi - уреди | uredi izvor]

I. čin[uredi - уреди | uredi izvor]

Na gumnu bogatog seljaka Marka, djevojke komušaju kukuruz i pjevaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula: majka joj je umrla a maćeha za nju ne mari. Đulin glas probudi Miću, momka kojeg nitko ne poznaje, i dok žene tješe Đulu, pa ponovo prihvate pjesmu, on sklizne s velikog plasta, na kojem je neprimijećen ležao, - kao da je s neba pao! Praznovjerne žene mu i povjeruju kada kaže: Ja sam Ero s onoga svijeta! - pa raspreda priču o onom životu tamo gore i izručuje pozdrave pokojnika. Izlazi Doma, Đulina maćeha, i grdi ih što ne rade, ali je Mića prijevarom vrati u kuhinju, pa, ostavši nasamo s Đulom, izjavi djevojci da joj ga je njezina pokojna mati odabrala za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak, naiđe sam gazda i goni Miću, odbivši primiti jednog odrpanca na konak. No, i Doma je čula za mladića s onoga svijeta, pa, kada Marko ode, ispituje Eru o svome pokojnom Matiji; a kada začuje da joj prvi muž predbacuje što se preudala a za dušu mu nikad ništa ne daruje, da je uz to i praznog džepa, ona u grižnji savjesti uruči Eri punu čarapu dukata, pokojniku da se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za dukate, on odmah prikupi momke i daje se u potjeru za Mićom.

II. čin[uredi - уреди | uredi izvor]

U mlinu. Sima, mlinar, melje i veselo pjeva sve dok ne navale žene: svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi; a kada se pojavi Doma s Đulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa. Đula pokušava smiriti maćehu, ali se ova okomi na nju, pa bijesno ode. Djevojka jadikuje zbog svoje zle kobi; Sima ju tješi, i ona odlazi sa ženama. No, evo Miće, koji bježi pred potjerom. Sima se sklanja, a mladić se prerušava u mlinarskog pomoćnika i u najvećoj buci dočekuje potjeru: da, vidio je lupeža kako je maločas zamakao u planinu! Ovi ostave konje i nastave gonjenje pješice. Vraća se Đula i on joj, na njeno predbacivanje što je uzeo dukate, kaže da je to samo šala i nagovori ju da pođe s njim. Oni odu na gazda-Markovom konju. Dolazi Sima, a odmah zatim i Marko s potjerom, koji izgrdi mlinara zato što ih je njegov pomoćnik nasamario. No, dok se Sima brani, naiđe jedno čobanče i ispriča kako je Mića pobjegao s Đulom, na gazdinu konju... Konačno, Sima ostaje opet sam.

III. čin[uredi - уреди | uredi izvor]

Na sajmu; gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Doma: svađaju se zato što joj muž ne da novac da nešto kupi i ona bijesno odlazi. Mlinar Sima prilazi Marku i priča mu da se Đula zapravo udala za bogatog mladića iz susjednog sela i da sretno žive; Đula čezne za ocem, ali Mića neće doći dok ga Marko ne pozove. Ovaj to i učini, a kad se Mića i Đula pojave u svečanoj odjeći, narod ih radosno dočeka. I sve se razjašnjava: po majčinu savjetu, Mića je, preobučen u siromaška, tražio sebi djevojku, jer koja ga takvog zavoli, ta će mu biti dobra žena. I on je, evo, voljan vratiti konja i dukate, ali traži blagoslov. Marko to rado učini, pa počinje opće veselje, koje se završava velikim kolom.

Preuzeto sa straniceSrpskog narodnog pozorišta, Novi Sad

Poznati muzički dijelovi[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Vidjele ste, sidjoh odozgora (Mićina arija - I čin)
  • Ja sam ti o Gjurgjevu dne (Duet Miće i Djule - I čin)
  • Brblje voda, žrvnji rokću (Simin ariozo - II čin)
  • Majko, majčice (Djulina arija - II čin)
  • Žene, djerdan, marame, šudari (Prodavci na derneku [hor] - III čin)
  • Oj! Što su mome, Ero, za kradenje (Mićin i Djulin dolazak - III čin)
  • Ti znaš, Mića, kad sam djete bila (Djulina arija - III čin)
  • Mene moja majka svjetovala (Mićin ariozo - III čin)
  • Što na nebu sja visoko (Finalno kolo [hor] - III čin)

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]