Ekonomski i socijalni savjet Ujedinjenih naroda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ekonomski i socijalni savet (EKOSOC) pomaže Generalnoj skupštini u promovisanju međunarodne ekonomske i socijalne saradnje i razvoja. EKOSOC ima 54 člana, koje bira Generalna skupština na mandat od tri godine. Iako su sve članice Ujedinjenih nacija podobne pri izboru, članice koje čine zemlje „Prvog sveta“ su bile favorisane u proteklim godinama. Predsednik se bira na period od godinu dana među malim ili srednjim silama predstavljenim u EKOSOC-u. Svaki član EKOSOC-a ima jedan glas, a odluke donosi većina prisutnih članica. EKOSOC se sastaje jednom godišnje u julu na četvoronedeljnom zasedanju. Od 1998. godine, održava se drugi sastanak svakog aprila sa ministrima finansija vodećih komisija Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). nezavisno posmatrano od specijalizovanih tela kojima koordinira, EKOSOC funkcioniše kao i ostali organi UN tj. pripuklja informacije, savetuje zemlje članice, i daje preporuke. Pored toga, Savet usmerava i koordinira rad pomoćnih tela UN-a; u ovoj ulozi je najaktivniji.

Reforma[uredi | uredi kod]

Amandmani na Povelju Ujedinjenih nacija proširuju EKOSOC sa 18 na 27 članova u 1965, i na 54 člana u 1971. godini.

Kroz veći deo svoje istorije, EKOSOC je koristio pre svega kao pokretač razgovora o ekonomskim i socijalnim pitanjima. EKOSOC je imao malo autoriteta da na silu primorava i veći broj zemalja članica je smatralo da je njegova korisnost marginalna. Međutim, počev od 1992, Sjedinjene Države i druge nacije se trude da učine EKOSOC značajnijim jačajući njenu politiku odgovornosti u ekonomiji, socijalnoj politici, i srodnim oblastima, naročito u ciljevima budućeg društvenog razvoja.

Rezultujuća reforma je učinila EKOSOC telom koje nadgleda i određuje politiku za programe razvoja UN-a i reformisala izvršne organe za Program razvoja UN-a (UNPR), Društveni fond UN-a (UNFPA), i Fond za pomoć deci (UNICEF) što bi trebalo da obezbedi ovim agencijama mnogo efikasniju upravu. Reforma je takođe pružila jaku podršku EKOSOC-u za koordinisanje agencija UN kako bi se poboljšao njihov rad po pitanjima od opšteg interesa, kao što je kontrola narkotika, ljudska prava, smanjenje siromaštva, i prevencija HIV/SIDA-e.

Jedna od pozitivnih strana ovih reformi je i efikasnost i doslednost na koji sistem agencija UN-a počinje da odgovara na humanitarne krize širom sveta. Skorašnja inicijativa Generalnog sekretara Kofija Anana za reformama pridaje veliku važnost budućem jačanju koordinacije među pomoćnim agencijama.

Drugi primer je odluka EKOSOC-a iz 1994. godine, da osnuje novi zajednički program UN-a za borbu protiv HIV/SIDA-e. U ovaj program (UNAIDS) će se spojiti postojeća sredstva i stručnjaci Svetske zdravstvene organizacije, UNICEF-a, UNDP-a, UNFPA-a, UNESKO-a, i Svetske banke za borbu protiv SIDA-e u jedan opšti konsolidovan program, čime se eliminiše dupliranje napora i pospešuje sposobnost zemalja članica da se izbore sa pandemijom SIDA-e. Počela je sa radom januara 1996.

Funkcionalne komisije[uredi | uredi kod]

Regionalne komisije[uredi | uredi kod]

Specijalizovane agencije[uredi | uredi kod]

Specijalizovane agencije su autonomne organizacije koje sarađuju sa Ujedinjenim nacijama i međusobno, koordinisane od strane Ekonomskog i socijalnog saveta.

Drugi entiteti[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]