Drago Đukić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
  1. Drago Đukić
    Drago Đukić
    Datum rođenja13. novembar 1920.
    Mesto rođenjaMedeno Polje, Bosanski Petrovac

     Kraljevina Jugoslavija
    Datum smrti4. maj 1981.
    Mesto smrtiBeograd

     SFR Jugoslavija

Drago Đukić (Medeno Polje, Bosanski Petrovac, 1920 — Beograd, 1981), učesnik NOB i narodni heroj.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 13. novembra 1920. u Medenom Polju kod Bosanskog Petrovca, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu je završio u Bosanskom Petrovcu. Iako veoma talentovan, zbog siromaštva nije mogao završiti građansku školu. Kratko vreme je pomagao roditeljima oko obrađivanja zemlje, a zatim se, kao šesnaestogodišnji dečak, zaposlio kod šumsko industrijskog preduzeća "Šipad", gde je radio teške fizičke poslove. Godine 1939. odlazi u Beograd i zapošljava se u trkstilnoj tvornici. Tu je postao član organizacije URSS-ovih sindikata i njen aktivista. Zbog širenja naprednih ideja medju radnicima, poslodavac ga je otpustio sa posla. U jesen 1939. sa novim pogledima i stečenim iskustvom, vraća se u svoj rodni kraj. Ponovo radi teške fizičke poslove u Bjekojevom Kamenu a kasnije kao gradjevinski radnik u Javorovoj Kosi.

Posle okupacije uključio se u pripreme za oružanu borbu. Kad je počeo ustaški teror govorio je narodu da se treba sklanjati. U junu 1941. sa dvadesetak svojih drugova čini jezgro ustaničke organizacije u Medenom Polju i okolnim selima; 27. jula pošao je u prve borbe u kojima se isticao izvarednom hrabrošću i odlučnošću.

U avgustu 1941.sa dvanaestoricom drugova napao je i do nogu potukao jednu ustašku četu na Javorovoj Kosi, a u Rastovači je sa nekolicinom boraca zarobio oficira i 15 domobrana. Kada je u Medenom Polju bio opkoljen, izgledalo je da se neće izvući. Ali je odlučno krenuo napred, ubio nekoliko neprijateljskih vojnika i iz obruča izašao sa plenom od dva puškomitraljeza. Već tada se o njemu počela kovati legenda. Svugde je bio među prvima i bio primer drugima. Bio je desetar, komandir voda, zamenik političkog komesara čete, politički komesar čete bataljona i brigade. Član KPJ postao je 9. januara 1942.

Za njegovo ime vezane su mnoge borbe 1. krajiške brigade, koja je ratovala ne samo u Bosni nego i u drugim krajevima Jugoslavije.

Istakao se u borbama na Sasini kod Sanskog Mosta, na planini Manjači, u napadu na Bihać i selo Zavalje, gde je likvidirao neprijateljsko uporište i zaplenio dva mitraljeza.

Njegov je bataljon u IV neprijateljskoj ofanzivi kod Benkovca, razbio nemačku kolonu, koju su od potpunog uništenja spasli tenkovi. Odvažni i smeli Đukić se sa još jednim borcem, u sumrak provukao kroz lanac tenkova, zarobio veću količinu municije i omogućio bataljonu da krene u dalju borbe.

Velika je njegova zasluga za uspeh nadaleko čuvene akcije: paljenja nemačkih aviona na aerodromu Rajlovac, kod Sarajeva. Neprijatrlj je otkrio napad, ali je Đukić poveo borce na juriš i u dvočasovnoj borbi odneo pobedu.

Na putu iz Ustukoline ka Goraždu, u januaru 1944, Đukić - politički komesar bataljona, u kritičnoj situaciji, preuzeo je komandu nad jedinicom, i uspešnom akcijom zauzeo Goražde. U neprijateljskom protivnapadu na Goražde teže je ranjen.

U svim daljim borbama u Crnoj Gori, Srbiji, u borbama za oslobođenje Beograda i na Sremskom frontu Drago je ispoljio neobično junaštvo i izvarednu hrabrost.

Po završetku rata ostao je u JNA. Završio je višu vojnu akademiju i Ratnu školu JNA. U JNA je bio komadant brigade, načelnik štaba divizije, komadant divizije i nastavnik na višoj vojnoj akademiji. Bio je poslanik republičkog veća skupštine SR Bosne i Hercegovine.

Za narodnog heroja je proglašen 27. novembra 1953. godine.


Literatura[uredi | uredi kod]