Cirkulatorni sistem čovjeka
.svg)
Krvotok čovjeka sastoji se od srca i krvnih sudova. Neki krvni sudovi idu od srca prema periferiji i zovemo ih arterije, dok druge žile idu s periferije tijela prema srcu, a zovemo ih vene. Krvotok čovjeka podijeljen je u dva dijela:
- mali krvotok
- veliki krvotok.
Veliki krvotok nosi hranjive materije i kiseonik do svih ćelija tijela gdje završava najsitnijim žilicama, kapilarama. U perifernim dijelovima tijela u krv dospijevaju otpadni produkti, uglavnom ugljen dioksid. Srce je središnji organ koji tjera krv kroz sistem krvnih žila. U skladu s postojanjem dva krvotoka i srce je podijeljeno u dva dijela, tj. desni i lijevi koji se opet svaki dijele na pretkomoru i komoru.
Aorta dijeli se na manje ogranke:
- početni uzlazni dio (aorta ascendens),
- luk kojim aorta zavija prema dolje, a zove se aortin luk (arcus aortae),
- silazni dio aorte (aorta descendens).
Prema smještaju silaznu aortu dijelimo na:
- prsnu aortu (aorta thoracica) i
- trbušnu aortu (aorta abdominalis).
Iz luka aorte izlaze: truncus brachiocephalicus, lijeva zajednička karotidna arterija (arteria carotis communis sinistra) i lijeva potključna arterija (arteria subclavia sinistra). Lijeva zajednička karotidna arterija vodi krv u veći dio lijeve polovice glave i vrata, a lijeva potključna arterija vodi krv u lijevu ruku i manji dio lijeve polovice glave i vrata.
Truncus brachiocephalicus se dijeli u dvije grane:
- desna zajednička karotidna arterija (arteria carotis communis dextra)
- desna potključna arterija (arteria subclavia dextra).
Desna zajednička karotidna arterija vodi krv u veći dio desne polovice glave i vrata, a desna potključna arterija vodi krv u desnu ruku i manji dio desne polovice glave i vrata. Lijeva i desna zajednička karotidna arterija dijele su u vanjsku karotidnu arteriju (arteria carotis externa) i unutrašnju karotidnu arteriju (arteria carotis interna).
Potključna arterija nastavlja se u pazušnu arteriju (arteria axillaris), pazušna u nadlaktičnu arteriju (arteria brachialis). Nadlaktična arterija se konačno dijeli na palčanu arteriju (arteria radialis) i lakatnu arteriju (arteria ulnaris). Prsna aorta daje ogranke za organe prsne šupljine, i to: visceralne ogranke (za organe) i tzv. parijetalne ogranke (za stijenku prsnog koša). Od trbušne aorte također polaze parijetalni i visceralni ogranci, ali za organe trbušne šupljine. Aorta descendens se na kraju dijeli u lijevu i desnu zajedničku ilijačnu arteriju (arteria iliaca communis).
Zajednička ilijačna arterija dijeli se u dvije grane:
- vanjsku ilijačnu arteriju (arteria iliaca externa)
- unutrašnju ilijačnu arteriju (arteria iliaca interna), koje opskrbljuju krvlju zdjelicu i noge.
Vanjska ilijačna arterija nastavlja se u bedrenu arteriju (arteria femoralis), a bedrena u zakoljensku arteriju (arteria poplitea). Zakoljenska arterija se dijeli u prednju arteriju potkoljenice (arteria tibialis anterior) i stražnju arteriju potkoljenice (arteria tibialis posterior). Svi ogranci aorte napokon završavaju kapilarama preko kojih se izmjenjuju tvari i plinovi između stanica i krvi. Nakon toga krv postaje venska, tj. zasićena ugljičnim dioksidom i vraća se prema srcu sustavom vena, i to sve većim venama koje se konačno slijevaju u dvije glavne vene, donju i gornju šuplju venu.
Donja šuplja vena (vena cava inferior) prima krv svih vena ispod razine dijafragme (ošita), a gornja šuplja vena (vena cava superior) prima krv svih vena iznad razine dijafragme.
Donja šuplja vena nastaje spajanjem desne i lijeve zajedničke ilijačne vene (vena iliaca communis), a svaka zajednička ilijačna vena nastaje spajanjem vanjske ilijačne vene (vena iliaca externa) i unutrašnje ilijačne vene (vena iliaca interna) koje skupljaju krv iz nogu i zdjelice. Vanjska ilijačna vena nastavlja tok bedrene vene (vena femoralis), a bedrena vena tok zakoljenske vene (vena poplitea). Do razine zakoljenske arterije svaku arteriju prate dvije vene, dok veće arterije udova prati samo po jedna vena.
Vene udova možemo podijeliti u dvije skupine.
- duboke vene smještene u mišićnom sloju,
- površinske vene smještene izravno pod kožom.
Zakoljenska vena skuplja krv iz dubokih vena potkoljenice. Krv iz površinskih vena skuplja se u maloj skrivenoj veni (vena saphena parva) koja se ulijeva u zakoljensku venu, i velikoj skrivenoj veni (vena saphena magna) koja se ulijeva u bedrenu venu. Pritoke donje šuplje vene dijelimo u parijetalne pritoke, koji krv dovode iz stijenki trbušne šupljine, i na visceralne pritoke koji polaze od nekih organa trbušne šupljine.
U donju šuplju venu ulijevaju se i jetrene vene (venae hepaticae) koje dovode krv koju jetra prima od vlastite arterije i od vene vratarice (vena portae). Vena vratarica tvori funkcionalni krvotok jetre, tj. dovodi u jetru krv iz probavnog sustava i slezene.
Gornja šuplja vena nastaje spajanjem desne i lijeve brahiocefalične vene (vena brachiocephalica). Brahiocefalične vene (dextra i sinistra) nastaju spajanjem unutrašnje vratne vene (vena jugularis interna) i potključne vene (vena subclavia). Unutrašnja vratna vena skuplja vensku krv glave i vrata. Potključna vena skuplja vensku krv iz ruke i dijela glave i vrata. U potključnu venu nastavlja se pazušna vena (vena axillaris) koja skuplja krv iz dubokih i površinskih vena ruke.
Dvije glavne površinske vene ruke su:
One se ulijevaju u duboke vene nadlaktice ili pazušne šupljine. Uz njih je još važna i vena mediana antebrachii. U laktu cefalička vena daje poprečnu spojnu granu za venu beziliku, a to je vena mediana cubiti. U području lakta nalazi se i najvažnija među spojnim granama površinskog i dubokog venskog sustava. To je vena mediana cubiti profunda. U gornju šuplju venu ulijeva se i neparna vena (vena azygos) koja povezuje sustav gornje i donje šuplje vene. Neparna vena počinje na desnoj strani tijela kao vena lumbalis ascendens koja je anastomozama povezana sa zajedničkom ilijačnom venom. Najznačajniji pritok neparne vene je vena hemiazygos koja počinje na lijevoj strani tijela jednako kao neparna vena na desnoj strani. Obje šuplje vene ulijevaju se u desnu pretkomoru i tu završava veliki krvotok.
Obuhvata poseban sistem sudova koji se granaju po čitavom telu i na izvesnim mestima komuniciraju s venskim sistemom. Postoje dva glavna limfna suda koja idu pored aorte i ulivaju se u venski sistem na mestu spajanja jugularnih i potključnih vena. Na putevima limfnog sistema nalaze se limfni čvorovi u kojima se stvaraju imfociti (vršefagocitozu bakterija da ne bi prodrle u krv). Pri infekciji nastaje zapaljenje ovih čvorova. Pored limfnih čvorova, u limfne organe spadaju i krajnici, slezina i timus (grudna žlezda) u kojima se takođe stvaraju leukociti. Mešanjem sa venskom krvlju, limfa postaje sastavni deo krvi.
