Vena porta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vena porta
Sistem vene porte
Latinski vena portae hepatis
Gray's subject #174 681
MeSH Portal+Vein

Vena porta ili portalna vena jetre (lat. vena portae hepatis) je velika vena koja dovodi krv iz organa za varenje u jetru. Jetra ima dva aferentna krvna sistema (venu portu i arteriju jetre) i jedan eferentni krvotok (jetrene (hepatične) vene ). Vena porta nastaje iz tri glavne venska krvna suda - slezinske, donje i gornje mezentrijske vene - i na taj način prikuplja krv iz slezine, želuca, tankog i debelog creva, žučne kesice i gušterače i dovodi je u jetru.[1]

Cirkulacija kroz parenhim jetre, tj. mikrocirkulacija jetre obavlja se kroz fino grananje dovodnog krvnog sistema u sinusoide, arteriole i kapilare i kroz odvod krvi iz sinusoida direktno u centralne, zatim sublobulske i druge veće hepatičke vene iz jetre. Krv koja dolazi preko vene porte u jetru donosi resorbovani nutritivne ali i toksičke materijale iz celog crevnog područja, a zahvaljujući posebnoj mikrocirkulaciji u jetri omogućava direktan kontakt sa hepatocitima i sa Kupferovim ćelijama.[1]

Anatomija[uredi | uredi kod]

Venski sistem, kojim se krv vraća iz želuca, creva, slezine, gušterače i žučne bešike skuplja krv u jednu veliku venu, venu portu (lat. v. portae) i zajedno sa njom čini portalnu cirkulaciju. U jetri iz grana portalne vene krv prelazi u sinusoide jetre koji su po svojoj građi slični kapilarima. Pored toga krv kroz jetrene vene nastavlja da teče i u donju šuplju venu.[2]

U glavno stablo portne vene uliva se direktno pilorusna, cistična i koronarne gastrične vene. Otuda u cirozi jetre (koja je najčešći uzrok portalne hipertenzije zbog zastoja u jetri i povećanog pritiska krvi na zidove vena), nastaju kolaterale - poznate i kao sindrom venskih varikoziteta. U hilusu jetre vena porta se grana najčešće u desnu i levu granu. Ogranci vene porte u parenhimu jetre imaju dalji segmentni raspored, što ima i veliki klinički značaj.

Vena porta nastaje na ušću gornje mezenterične vene i vene slezine.

Vena porta se obično nastaje na ušću gornje mezenterične vene i vene slezine i prima krv iz donje mezenterične, želudačne, i cistične vene. Tri hepatične vene (desna, srednja, leva) predstavljaju glavni put dreneže krvi iz jetre.[3]

Hepatične vene leže u fisurama kojima se jetra deli na lobuse i sektore. One su intersegmentalne i dreniraju delove susednih segmenata, što je u suprotnosti sa distribucijom grana hepatične arterije, vene porte i žučnih vodova, koji objedinjeni u pedikle, upravo definišu segmente jetre. Desna hepatična vena leži u desnoj scizuri i deli desni lobus na zadnji i prednji sektor, a drenira segmente V, VI, VII i delom segment VIII jetre. Srednja hepatična vena leži u glavnoj scizuri, odvajajući desni prednji sektor od medijalnog sektora i drenira segmente IV, V i VIII.[2][4]

Leva hepatična vena leži u levoj scizuri, neposredno desno od falciformnog ligamenta i drenira segmente II i III i delom segment IV. Hepatične vene nastaju od centralne vene lobulusa jetre. Nakon formiranja manjih vena, nastaju desna i leva hepatična vena koje se ulivaju u donju šuplju venu. Dok perivaskularni fibrozni omotat obavija portne trijade unutar jetre, hepatične vene nemaju fibrozni omotač.[5]

Desna hepatična (jetrena) vena, nakon kratkog ekstrahepatičnog toka od oko 1 cm, drenira se direktno u suprahepatičnu i donju šuplju venu. Srednja i leva hepatična vena se najčešće prethodno sjedinjuju u kratko zajedničko stablo, koje se uliva sa leve strane u donju šuplju venu.[2]

Fiziologija[uredi | uredi kod]

Portalna vena jetre je veliki krvni sud prečnika od 8 do 12 mm kod odraslih. Hepatični portalni sistem je prelazni most koji obezbeđuje 75 do 80% protoka krvi iz digestivnog trakta, preko koga se usmeravaju hranljive materije u jetru u kojoj se one skladište ili služe za lokalnu ili sistemsku primenu.[6] Osim poslednje trećine pravog creva, sva krv se iz želuca, tankog i debelog creva uliva u hepatičnu venu. Glavni fiziološki smisao ovakve organizacije krvotoka jeste prečišćevanje krvi od potencijalno štetnih materija (otud raniji naziv detoksikacija) i obrada hranljivih materija od strane enzima jetre. Ovi enzimi deluju, između ostalog, i na lekove, tretirajući ih kao strane supstance koje treba eliminisati, odnosno prevesti u neškodljive (u ovom slučaju i neefikasne) metabolite. Ipak, metabolizam lekova ne ide nužno ka stvaranju neaktivnih metabolita pa se termin detoksikacija smatra opsolentnim.[7]

Portalni pritisak u sistemu vene porte je između 5 i 10 mmHg, što omogućava savladavanje sinusoidne barijere jetre pre pražnjenjenja krvi u donju šuplju venu. Urođene anomalije u sistemu vene porte kao i stečeni poremećaji u anatomskom odnosu pankreasa i vene porte (neoplastični procesi u glavi i telu gušterače, koji mogu uzrokovati spoljašnju kompresije na granama vene porte) povećavaju rizik od pojave portalne hipertenzije.[8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Vellar ID. Preliminary study of the anatomy of the venous drainage of the intrahepafic and extrahepatic bile ducts and its relevance to the practice of hepatobiliary surgery ANZ. J Surg 2001; 71: 418-22.
  2. 2,0 2,1 2,2 Skandalakis JE, Colborn GL, Weidman TA, Foster RS, Kingsnorth AN, Skandalakis LJ, et al. Surgical Anatomy: The Embryologic And Anatomic Basis Of Modern Surgery. 2nd ed. New York: McGraw-Hill; 2004.
  3. Couinaud C. Liver anatomy: portal (and suprahepatic) or biliary segmentation. Dig Surg 1999; 16 (6): 459-67.
  4. Nakamura S, Tsuzuki T. Surgical anatomy of the hepatic veins and the inferior vena cava. Surg Gynecol Obstet 1981; 152 (1): 43-50.
  5. Rouviere,H.Anatomíay Disección. TerceraEdición. Salvat Editores,S.A. Barcelona:1998,pp.602-612.
  6. Moore, K.; Dalley, A. Anatomía con orientación clínica. 5ta edición. Editorial Panamericana, México - 2007. pp. 279.
  7. Fiziologija jetre, predavanje iz medicinske fiziologije (2011) Medicinski fakultet Beograd”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-22. Pristupljeno 2014-03-23. 
  8. Sinnatamby, C.S.. Anatomía de Last: Regional y Aplicada. 1era Edición 1999; Editorial Paidotribo, Barcelona- España,. pp. 236-240.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Gazelle, G.; Saini, S.; Mueller, P. Hepatobiliary and Pancreatic Radiology: Imaging and Intervention. 1era edición. Editorial Thieme Medical Publishers, New York – 1998. Pp.295.
  • Sanders, R.; Winter, T. Clinical Sonography: A Practical Guide. 4taEdición. Editorial Lippincott Williams & Wilkins. UnitedStates of America – 2007. Pp. 220.
  • Latarjet, A.; Ruiz Liard, A. Anatomía humana. 4ta edición. Editorial Panamericana, Buenos Aires – 2007. pp: 1388- 1393.
  • Burroughs, A.K. The Hepatic Artery, Portal Venous System and Portal Hypertension: The Hepatic Veins and Liver in Circulatory Failure, in Sherlock's Diseases of the Liver and Biliary System. 12th Edition 2011, Editorial Wiley-Blackwell, Oxford, UK. pp. 156-158.

Vanjskee veze[uredi | uredi kod]