Car Ninken
| Car Ninken | |
|---|---|
| 24. car Japana | |
| Vladavina | 488 - 498 (legendarna) |
| Sahrana | Hanyū no Sakamoto no misasagi (Osaka) |
| Prethodnik | Car Kenzō |
| Nasljednik | Car Buretsu |
Car Ninken (仁賢天皇 Ninken-tennō?), također poznat kao Ninken-okimi, bio je 24. po redu car Japana,[1] prema tradicionalnom popisu.[2]
Za život i vladavinu cara se ne mogu vezati pouzdani datumi, ali se tradicionalno uzima da je vladao u periodu 488-498.[3]
Prema legendi se rodio kao princ Oyoke, odnosno sin princa po imenu Ichinobe-no Oshiwa. koji je bio sin Richua, 17. cara. Njegov mlađi brat se zvao princ Oka (Woka). Dok su bili mala djeca, njihovog oca je prilikom jednog lova strijelom ubio car Yūryaku. Dječaci su to vidjeli te, preplašeni za svoj život, pobjegli u Akashi u provinciji Harima te nastavili živjeti kao obični pastiri.[4]
Mnogo godina kasnije je princ od Harime posjetio Akashi, gdje su mu dječaci odali svoj pravi identitet. Princ im je povjerovao i doveo caru Seineiu, koji nije imao djece te ih je pozvao na dvor, potom posvojio i obojicu proglasio svojim nasljednicima. Nakon Seinejeve smrti je Woka htio da njegov stariji brat postane car; Oka je međutim to odbio te inzistirao da Woka preuzme prijestolje; dugotrajno natezanje je prestalo kada je Woka popustio, te je proglašen carem po imenu Kenzo.
Nakon što je Kenzo umro dvije godine kasnije, Oyoke je preuzeo prijestolje kao car Ninken. Imao je sina po imenu Ninken Buretsu koji ga je naslijedio poslije smrti.[5]
Imao je i kćer po imenu Tashiraka, koja se kasnije udala za Keitaija, za koga neki historičari pretpostavljaju da je bio uzurpator koji je nakon Buretsuove smrti preuzeo prijestolje. U svakom slučaju, sa Buretsuom je izumro ogranak carske dinastije koji potiče od Nintokua, 16. cara.
- ↑ Agencija carskog domaćinstva (Kunaichō): 仁賢天皇 (24)
- ↑ Varley, Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, p. 117; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, pp. 30. na Google knjigama
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, p. 42.
- ↑ Titsingh, p. 29.
- ↑ Aston, William. (1998). Nihongi, Vol. 1, pp. 393-398.
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Car Kenzō |
Car Japana: Ninken 488-498 (tradicionalni datumi) |
Slijedi: Car Buretsu |