Biak (otok)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ribarski brodovi u Kota Biaku, Indonezija

Biak je mali otok koji se nalazi u zalejvu Cenderawasih blizu sjeverne obale Papue, indonežanske provincije, sjeverozapadno od Nove Gvineje. Biak je najveći otok u vlastitom malom arhipelagu, te ima mnogo atola, grebena i koralja.

Najgušće naseljeno mjesto je Kota Biak (Grad Biak) na južnoj obali. Ostatak otoka je rijetko naseljen s malim selima.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

U drugom svjetskom ratu, na otoku je bio lociran strateški aerodrom Japanske carske vojske te služio kao baza za operacije na pacifičkom ratištu. Američke snage su zauzele otok. Dana 29. 5. 1944. na otoku se odigrala prva tenkovska bitka na pacifičkom ratištu. Osvojeni aerodrom je preimenovan u Aerodrom Mokmer i kasnije prepušten Kraljevskom australskom ratnom zrakoplovstvu.

Otok je, zajedno s polovicom Nove Gvineje, do 1960-ih bio pod holandskom vlašću, da bi nakon toga bio preuzet od strane Indonezije.

Biački pokolj[uredi - уреди | uredi izvor]

Dana 1. 7. 1998. (na godišnjicu neuspjele papuanske deklaracije nezavisnosti iz 1971. godine) Biak je poprištem događaja koji se danas često naziva Biačkim pokoljem ili Krvavim Biakom. Papuanski domoroci i članovi Pokreta za slobodnu Papuu (Organisasi Papua Merdeka) podigli su svoju tradicionalnu zastavu The Morning Star na vodotornju u Kota Biaku i tamo logorovali slijedećih šest dana.

Dana 6. 7. oko 5:30 ujutro na demonstrante su pucali pripadnici Indonezijskih oružanih snaga (Tentara Nasional Indonesia ili TNI). Mnogi su bili ubijeni dok su pokušali bježati. Preživjele su pohvatali i natjerali na dokove gdje su držani nekoliko dana dok svi ostali demonstranti nisu pohvatani.

Oko 200 demonstranata su nasilno ukrcani na dva indonežanska ratna broda i odvedena na dvije različite lokacije gdje su pobacani u more. Slijedećih neloliko dana na obalama Biaka su se pojavljivali plutajući leševi, a neke od njih su hvatani u ribarskim mrežama. TNI je to objasnila tvrdeći kako tijela pripadaju žrtvama Aitape tsunamija koji se zbio 1000 km dalje u Papui Novoj Gvineji.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]