Bartolomeo Bon

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Bartolomeo Bon
gotika

reljefi na Porta della Carta u Veneciji
Biografske informacije
Rođenje oko 1410 Campione, Italija
Smrt između 1464 - 1467
Venecija
Opus
Polje kiparstvo-arhitektura
Znamenita djela
Duždeva palača
Porta della Carta
portal crkve San Giovanni e Paolo''

Bartolomeo Bon' (* Campione, oko 1400 - † Venecija, između 1464 - 1467) bio je talijanski kipar i arhitekt porijeklom iz švicarskog kraja Campione d'Italia koji je došao u Veneciju zajedno s ocem Giovannijem Bonom i zajedno s njim vodio od 1421 do 1464 vrlo uspješnu kiparsko-graditeljsku radionicu.

Radionica Bon, bila je kasno gotička kiparska i graditeljska, radionica prve polovice 15. st., - gotički elemeti i bizantinska dekorativnost bili su omiljen venecijanski stil - gotico fiorito.

Život i rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Vrlo je teško s potpunom preciznošću odrediti radove koje je izveo Bartolomeo, a koje njegov otac Giovanni. S ocem je počeo raditi na dekoraciji fasade za gotičku palaču Ca' d'Oro (1424-1430), prvi njegov samostalni rad je cisterna u dvorištu te palače.[1] S ocem je radio na portalu za crkvu Basilica di Santa Maria dei Frari i na portalu za Bratovštinu sv. Marka (Scuola Grande di San Marco), orginalna luneta s tog portala nalazi se danas u londonskom,Victoria & Albert Museumu. S ocem je započeo raditi na Porta della Carta (Papirnata vrata) na Duždevoj palači (1438-1442), Bartolomeo je isklesao većinu skulptura, jer mu je tad otac umro.

Nakon smrti oca, Bartolomeo Bon je nastavio voditi radionicu sam, mada ne više toliko uspješno i s toliko puno narudžba.

Porta della Carta

Njegov rad je luneta za portal crkve Santo Stefano[2] Bartomeo je također sam izveo portal za crkvu Madonna dell'Orto, ugovor za radove sklopio je 21. juna 1460 [3] Bartomeo je izveo portal za crkvu San Giovanni e Paolo (1459 - 1462)[4] , i Slavoluk Foscari za Duždevu palaču.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • AA.VV., Arte e artisti dei laghi lombardi, I, Noseda, Como 1959, 311, 312, 317, 336, 435, 436. Tav. LXIII: 170, 171, 172.
  • A. Zorzi, Venezia scomparsa, Electa, Milano 1984, 19, 35, 73, 93, 117, 121, 310, 312, 343, 378, 382; fig. n. 69.
  • M. Brusegan, La grande guida dei monumenti di Venezia, Newton & Compton, Roma 2005.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]