Scuola Grande di San Marco

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Velika bratovština San Marco
Scuola Grande di San Marco
Pogled na Scuolu Grande di San Marco
Pogled na Scuolu Grande di San Marco
Mjesto Venecija
Država  Italija
Vrijeme gradnje 1437.
Obnova 1505.
Naručitelj Velika bratovština San Marco
Korisnik bolnica
Tip građevine palača
Arhitektonski stil renesansa
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Pietro Lombardo, Giovanni Buora, Mauro Codussi
Graditelj Mauro Codussi
Koordinate: 45°26′23″N 12°20′29″E / 45.43971°N 12.34148°E / 45.43971; 12.34148
Velika bratovština San Marco is located in Venecija
Velika bratovština San Marco
Velika bratovština San Marco
Web www.scuola grande san marco

Velika bratovština San Marco (talijanski: Scuola Grande di San Marco) je renesansna palača i nekadašnje sjedište venecijanske bratovštine u sestieru Castello na Campu San Giovanni e Paolo u Veneciji.

Historija bratovštine i palače San Marco[uredi - уреди | uredi izvor]

Velika bratovština San Marco osnovana je 1260. i imala je sjedište kod danas porušene crkve Santa Croce (pored Piazzale Roma u parku Papadopuli).[1]

Izgradnja nove bratovštine[uredi - уреди | uredi izvor]

Dominikanci iz crkve San Giovanni e Paolo kod Castella ustupili su svoje zemljište 1437. bratovštini za gradnju njihovog novog sjedišta. Radove na izgradnji vodili su Pietro Lombardo i Giovanni Buora, ali je ta palača izgorila u požaru 1485. godine.[1]

Portal Scuole Grande di San Marco

Radovi na podizanju nove i veće palače povjereni su Mauru Codussiju koji ju je 1505. izgradio, a nakon toga je palača 1523. dograđena prema kanalu Rio dei Mendicanti, zahvaljujući zauzimanju arhitekta Jacopa Sansovina.[1]

Opis bratovštine[uredi - уреди | uredi izvor]

Bogata polikromna mramorna fasada palače, sa brojnim reljefima, ima asimetričnu strukturu koja odražava nutarnju podjele prostora, sa salonom na lijevoj strani i tzv. hotelskim salonom (sala dell’albergo) na desnoj. Na luneti iznad portala je duboki reljef s prikazom sv. Marka među članovima bratovštine, a iznad njega je statua Milosrđa, oba djela Bartolomea Bona. Mramorni reljefi ispod toga, dva mletačka lava i dva prizora iz života sv. Marka, krštenje i iscjeljenje sv. Aniana, djelo su Pietra Lombarda.[1]

Na prvom katu palače nalazi se salon i hotelski salon (sala dell’albergo) s raskošno fasetiranim pozlaćenim drvenim stropovima. Bratovština je posjedovala vrlo vrijedni inventar slika, koje su djelomično razgrabljene nakon ukidanja bratovštine. Ostale su slike s epizodama iz života sv. Marka od Palme Starijeg, Palme Mlađeg, Domenica Robustija Tintoretta, Belliniana i Padovanina na svom izvornom mjestu. Ostale slike sa sličnom tematikom Tintoretta (Čudo sv. Marka), Paris Bordona, Gentile i Giovannija Bellinija danas se nalaze izložene u galerijama Gallerie dell'Accademia i Pinacoteca di Brera.[1]

Tri velika talijanska moreplovca iz 15. vijeka; Giosafat Barbaro, Ambrogio Contarini i Alvise da Mosto bili su članovi ove bratovštine.[2] Od 1807. Scuola je pretvorena u vojnu bolnicu i to je ostala za svo vrijeme austrijske uprave do danas, kad djeluje kao gradska bolnica Ospedale Civile SS. Giovanni e Paolo.[1]

Campo ispred bratovštine[uredi - уреди | uredi izvor]

Statua kondotjera Bartolomea Colleonija i Scuola Grande di San Marco u pozadini

Ispred Scuole postavljen je konjanički kip Kondotjera Bartolomea Colleonija, djelo firentinskog kipara Verrocchija, učitelja Leonarda da Vincija. Uz taj spomenik veže se i interesantna priča: bergamski kondotjer se još za života dogovorio s Mletačkom Republikom o gradnji svog spomenika i mjestu njegova postavljanja. Po dogovoru, on je trebao biti postavljen ispred Bazilike sv. Marka, no kad je umro i došlo vrijeme postavljanja republika je dogovor protumačila na svoju ruku i doista je postavila spomenik ispred San Marca, ali ne bazilike već scuole.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Marcello Brusegan: La grande guida dei monumenti di Venezia. Roma, Newton & Compton, 2005. ISBN 88-541-0475-2.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]