Artukidi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gradski bedemi Diyarbakıra.

Artkudi ili Artukidska dinastija (moderni turski: Artuklu Beyliği ili Artıklılar, ponekad navođena i kao Ortokidi; turski plural: Artukoğulları) bila je turkijska dinastija[1] koja je vladala istočnom Anadolijom, sjevernom Sirijom i Sjevernim Irakom u 11. i 12. vijeku. Dva glavna ogranka dinastije su vladala iz Hasankeyfa (Hısn-ı Keyf, Hısnkeyfa) u periodu 1102–1231 i Mardina u periodu 1106–1186 (te do 1409. kao vazala). Postojao je i treći ogranak koji je zauzeo Harput 1112. godine i nezavisno vladao u periodu1185–1233.

Artukidi potiču od Artuka, vojskovođe u službi seldžučkog sultana Malik-šaha I, a potom u službi Tutuša I, emira Damaska. Potonji ga je 1086. postavio za guvernera Jeruzalema. Artuk je umro 1091. a godine 1098. su Artukove sinove Sokmana i Ilgazija iz Jeruzalema protjerali Fatimidi. Ilgazi je kasnije igrao važnu ulogu u borbama protiv križara u Siriji na početku 12. vijeka.

Ogranak u Hasankeyfu su uništili Ajubidi, a ogranak u Harputu Rumski Sultanat. Najduže se održao mardinski ogranak, koga je uništila turkmenska dinastija Kara Kojunlu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Clifford Edmund Bosworth, The Mediaeval Islamic Underworld: The Banū Sāsān in Arabic life and lore, (E.J. Brill, 1976), 107.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]