Amajlija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Amajlija
hamaylı
Perun iz Novgoroda (9. vijek)
Perun iz Novgoroda (9. vijek)

Amajlija (turski hamaylı od arapskog ḥamā’il, plural od ḥamīla=opasač od sablje[1]) ili amulet (od latinskog amulētum=privjesak), talisman[2] je predmet za koji se vjeruje da svojom trajnom snagom štiti od zlih sila i nevolja koje one mogu izazvati, kao što je bolest, nesreća...[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

To je najčešće privjesak (ukras) često ispisan čarobnom zakletvom ili simbolom koji pomaže nositelju ili ga štiti od zla kao što je bolest ili Crna magija.[2]

Amajlije se uglavnom nose, ali se mogu staviti kao zaštita i na neko mjesto u domu, štali, pa čak i na životinjima.[1]

Prirodne amajlije su mnogobrojne i kojekakve od dragulja, metala, do životinjskih zubi, kandži, kosti sve do biljaka. Ručno napravljene amajlije podjednako su raznovrne, od religijskih medaljona do malih figurica. Vjernici pretpostavljaju da amajlije crpe svoju moć iz povezanosti sa prirodnim silama, vjerskim institucijama ili zato jer su napravljene u pravo vrijeme uz adekvatni ritual.[3]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Neandertalci i drugi prahistorijski stanovnici koristili su prirodne amajlije, a kod sahrana figurice Paleolitskih Venera od kojih su neke stare 25 000 godina prijenove ere - najstarije amalije koje je čovjek stvorio.[3]

U Antičkom Egiptu jedna od najčešćih amajlija bio je balegar (skarabej), kog su nosili i živi i mrtvi. Balegar je simbolizirao život - možda zato što je gurao kuglu izmeta koja je identificirana sa suncem, za koju se vjerovalo da ima jajašca insekta, ili možda zato što mu je hijeroglif bio isti kao i glagol - postati. Pa se vjerovalo da može obnoviti srce umrlog u narednom životu.[3]

U srednjem vijeku kršćanske amuleti bili su najčešće relikvije svetaca i pisma za koja se govorilo da su poslana sa neba.

Među Židovima je vladao običaj da amajlije priprema rabin, a kod muslimana nošenje malih torbica sa ajetima iz Kur'an, Allahovim imenenima ili svetim brojevima.[3]

Kršćani kao amajlije nose križeve ili raspela, a figurice Madone katolici često drže po domovima.

Popularni tip amajlije je Privjesak za sreću kao što je zečja šapa.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Hamajlija" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija LZMK. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=24232. Pristupljeno 3.10. 2020. 
  2. 2,0 2,1 "Amulet" (engleski). Merriam Webster. https://www.merriam-webster.com/dictionary/amulet. Pristupljeno 3.10.2020. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 "Amulet, talisman" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/topic/amulet. Pristupljeno 3.10. 2020. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]