Škriljavac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Škriljavac
Fotografija uljnog škriljca iz Kolorada
Fotografija uljnog škriljca iz Kolorada

Škriljavac ili škriljevac je vrsta fino zrnatih sedimentnih stijena građenih od mulja i gline. Oni su najrasprostjenija vrsta sedimentnih stijena, koja čini oko 70 % te vrste stijena zemljine kore.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Škriljavci se često nalaze sa slojevima pješčenjaka ili vapnenca. Oni se obično formiraju na mjestima gdje se talože mulj, glina i slični materijali, kog nanesu struje, pa se u procesu koji traje milione godina stlače. Takva mjesta su najčešće dna oceana, bazeni plitkih mora i poplavni krajevi uz rijeke. Većina škriljavaca nalazi se u slojevima debelim po nekoliko metara, ali ima i puno tanjih, koji se formiraju u listnatim slojevima.[1]

Jedna od karakteristika škriljavca je da sastoje od najmanje 30 % glinenastih minerala i znatne količine kvarca. Sadrže i manje količine karbonata, feldspata, željeznog oksida, fosila i organskih suptanci.[1]

Škriljavce bogate organskim suptancama zovemo uljni škriljci. Oni sadrže kerogen - kemijski kompleksnu mješavinu krutih ugljikovodika - derivat biljnih i životinjskih fosila. Kad ih ima u dovoljno velikim količinama, iz njih se može dobiti nafta ako se podvrgnu pirolizi (visokoj temperaturi).[1]

Škriljevci obično imaju zrnasto-listnatu strukturu, odnosno pokazuju tendenciju da se podijele u tanke slojeve koji su obično paralelni sa površinom na kojoj se formiraju. Fizičke karakteristike kao što su permeabilnost i plastičnost ponajviše im zavise o veličini zrna minerala iz kojih su građeni.[1] Njihova glavna karakteristika je poredanost minerala u paralelnim nizovima, što je rezultat metamorfoze minerala. U odnosu na filit, škriljavci imaju krupnija zrna, i karakteristiku pločastoga kalanja, radi tinjca koji je njihov glavni mineralni sastojak.[2]

Boja im zavisi o sastavu, generalno rečeno, što imaju veći procent organskih suptanci škriljci su tamniji. Prisutnost hematita i limonita (hidratiziranog željeznog oksida) rezultira crvenkastim i ljubičastim nijansama, dok oni koji imaju tragove željezne rude imaju plavkastu, zelenkastu i crnu boju. S druge strane vapnenački škriljci (oni sa visokim procentom kalcita) imaju svijetlosivu ili žućkastu boju.[1] Tako u sastavu oceanske kore metamorfozom bazaltnih lava nastaju tamnozelene stijene poznate kao - zeleni škriljevci‎.[2] Njihova jarka boja rezultat je minerala, od kog su građene, među njima ima najviše epidota, klorita, aktinolita i albita. Važni su i plavi škriljavci, koji se formiraju pod visokim tlakom za niskih temperatura, dakle u uvjetima potpuno suprotnima od onih u kojima se formiraju zeleni škriljevci‎. Kod plavog škriljavca karakterističan je mineral glaukofan, koji je čest kod subdukcijskih zona.[2]

Škriljevci imaju odavno i velik ekonomski značaj, naročito u keramičkoj industriji. Oni su vrijedna sirovina za izradu keramičkih pločica, cigli i sličnih proizvoda, kako imaju dosta Aluminijum oksid glavna su sirovina za proizvodnju portlandskog cementa.[1] Glineni škriljavac (brusilovac ili argilošist) se lako se cijepa u tanke pločice pa se koristi kao krovni pokrov i građevinski materijal.[3]

Napredkom tehnologije vađenja i ekstrakcije danas se iz uljnih škriljaca dobija nafta.[1]

Iz uljnih škriljaca i pijeska danas se dobija oko 30 % sve nafte, u tome prednjače Sjedinjene Američke Države, koje su prve razvile metode za njegovo vađenje i ekstrakciju.[4]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "Shale" (engleski). Encyclopedia Britannica. https://www.britannica.com/science/shale. pristupljeno 10. 11. 2017. 
  2. 2,0 2,1 2,2 "Škriljevci" (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59692. pristupljeno 10. 11. 2017.. 
  3. "Škriljevci" (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59692. pristupljeno 10. 11. 2017.. 
  4. "Nekonvencionalna nafta" (hrvatski). Advance. http://www.advance.hr/tekst/naftne-rezerve--nekonvencionalna-nafta-i-zasto-se-vadi-unatoc-skupom-procesu-i-stetnosti-po-okolis/. pristupljeno 10. 11. 2017.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]