Škriljavac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Škriljavac
Fotografija uljnog škriljca iz Kolorada
Fotografija uljnog škriljca iz Kolorada

Škriljavac ili škriljevac je vrsta fino zrnatih sedimentnih stijena građenih od mulja i gline. Oni su najrasprostjenija vrsta sedimentnih stijena, koja čini oko 70 % te vrste stijena zemljine kore.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Škriljavci se često nalaze sa slojevima pješčenjaka ili vapnenca. Oni se obično formiraju na mjestima gdje se talože mulj, glina i slični materijali, kog nanesu struje, pa se u procesu koji traje milione godina stlače. Takva mjesta su najčešće dna oceana, bazeni plitkih mora i poplavni krajevi uz rijeke. Većina škriljavaca nalazi se u slojevima debelim po nekoliko metara, ali ima i puno tanjih, koji se formiraju u listnatim slojevima.[1]

Jedna od karakteristika škriljavca je da sastoje od najmanje 30 % glinenastih minerala i znatne količine kvarca. Sadrže i manje količine karbonata, feldspata, željeznog oksida, fosila i organskih suptanci.[1]

Škriljavce bogate organskim suptancama zovemo uljni škriljci. Oni sadrže kerogen - kemijski kompleksnu mješavinu krutih ugljikovodika - derivat biljnih i životinjskih fosila. Kad ih ima u dovoljno velikim količinama, iz njih se može dobiti nafta ako se podvrgnu pirolizi (visokoj temperaturi).[1]

Škriljevci obično imaju zrnasto-listnatu strukturu, odnosno pokazuju tendenciju da se podijele u tanke slojeve koji su obično paralelni sa površinom na kojoj se formiraju. Fizičke karakteristike kao što su permeabilnost i plastičnost ponajviše im zavise o veličini zrna minerala iz kojih su građeni.[1] Njihova glavna karakteristika je poredanost minerala u paralelnim nizovima, što je rezultat metamorfoze minerala. U odnosu na filit, škriljavci imaju krupnija zrna, i karakteristiku pločastoga kalanja, radi tinjca koji je njihov glavni mineralni sastojak.[2]

Boja im zavisi o sastavu, generalno rečeno, što imaju veći procent organskih suptanci škriljci su tamniji. Prisutnost hematita i limonita (hidratiziranog željeznog oksida) rezultira crvenkastim i ljubičastim nijansama, dok oni koji imaju tragove željezne rude imaju plavkastu, zelenkastu i crnu boju. S druge strane vapnenački škriljci (oni sa visokim procentom kalcita) imaju svijetlosivu ili žućkastu boju.[1] Tako u sastavu oceanske kore metamorfozom bazaltnih lava nastaju tamnozelene stijene poznate kao - zeleni škriljevci‎.[2] Njihova jarka boja rezultat je minerala, od kog su građene, među njima ima najviše epidota, klorita, aktinolita i albita. Važni su i plavi škriljavci, koji se formiraju pod visokim tlakom za niskih temperatura, dakle u uvjetima potpuno suprotnima od onih u kojima se formiraju zeleni škriljevci‎. Kod plavog škriljavca karakterističan je mineral glaukofan, koji je čest kod subdukcijskih zona.[2]

Škriljevci imaju odavno i velik ekonomski značaj, naročito u keramičkoj industriji. Oni su vrijedna sirovina za izradu keramičkih pločica, cigli i sličnih proizvoda, kako imaju dosta Aluminijum oksid glavna su sirovina za proizvodnju portlandskog cementa.[1] Glineni škriljavac (brusilovac ili argilošist) se lako se cijepa u tanke pločice pa se koristi kao krovni pokrov i građevinski materijal.[3]

Napredkom tehnologije vađenja i ekstrakcije danas se iz uljnih škriljaca dobija nafta.[1]

Iz uljnih škriljaca i pijeska danas se dobija oko 30 % sve nafte, u tome prednjače Sjedinjene Američke Države, koje su prve razvile metode za njegovo vađenje i ekstrakciju.[4]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "Shale" (engleski). Encyclopedia Britannica. https://www.britannica.com/science/shale. pristupljeno 10. 11. 2017. 
  2. 2,0 2,1 2,2 "Škriljevci" (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59692. pristupljeno 10. 11. 2017.. 
  3. "Škriljevci" (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59692. pristupljeno 10. 11. 2017.. 
  4. "Nekonvencionalna nafta" (hrvatski). Advance. http://www.advance.hr/tekst/naftne-rezerve--nekonvencionalna-nafta-i-zasto-se-vadi-unatoc-skupom-procesu-i-stetnosti-po-okolis/. pristupljeno 10. 11. 2017.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]