Čehoslovačko–mađarska razmjena stanovništva

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Čehoslovačko–mađarska razmjena stanovništva (češki Výměna obyvatelstva mezi Československem a Maďarskem, slovački Výmena obyvateľstva medzi Česko-Slovenskom a Maďarskom, mađarski Csehszlovák–magyar lakosságcsere) odigrala se nakon drugog svjetskog rata te je u njoj između 45.000[1] i 200.000[2] Mađara (ovisno o izvorima) preseljeno iz Čehoslovačke u Mađarsku, dok je između 73.000[3] do 200.000[2] Slovaka preseljeno iz Mađarske u Slovačku.

Razlog politike čehoslovačkih političara za uklanjanjem njemačke i mađarske manjine iz države bio je taj da su htjeli izbjeći ponavljanje velikonjemačkih i velikomađarskih težnji nakon rata, te su obje manjine smatrane "kolektivnim krivcima" na temelju zlodjela pojedinaca, poglavito Konrada Henleina te komadanja i aneksije Čehoslovačke od Trećeg Reicha i Mađarske putem Minhenskog sporazuma i Prve bečke nagrade.[4]

"Nakon ovoga rata neće biti manjinskih prava u duhu staroga sustava koji je počeo nakon prvog svjetskog rata. Nakon kažnjavanja svih prijestupnika koji su izvršili zločine, velika većina Nijemaca i Mađara mora napustiti Čehoslovačku. Ovo je naše čvrsto stajalište ... Naši ljudi ne mogu živjeti sa Nijemcima i Mađarima u našoj otadžbini."

Edvard Beneš[5]

"Manjine u Središnoj Evropi moraju biti likvidirane, jer su izvor nevolja i petokolonaša."

Josif Staljin, vladin sastanak 16. 4. 1946.[6]

Tijekom posljednjih godina rata, Edvard Beneš, koji je vodio čehoslovačke vlade u egzilu, je htio riješiti problem manjina Čehoslovačke putem razmjene stanovništva ili asimilacije manjina,[1] pošto ih je smatrao najvećom preprekom oblikovanjem historijske poslijeratne Čehoslovačke u nacionalnu državu.[7] Ideja da se Mađari u Slovačkoj moraju ukloniti je prevladavala u čehoslovačkoj narodnoj politici dugo vremena.[8]

Klement Gottwald, vođa Komunističke partije Čehoslovačke (KPČ), je uspostavio suparničku, prosovjetsku vladu u Moskvi, te se 1945. sastao se Benešom u Kosicama kako bi stvorili zajedničku vladu i "Kosicky vladny program" ("Košički narodni program") koji bi riješio navodni problem manjina u Čehoslovačkoj.[9] U tim uslovima je dizajnisan program – pod nadzorom Centralnog komiteta svesovjetske komunističke partije.[10]

Odlučeno je oduzeti državljanstvo i vlasništvo Mađarima i Nijemcima, zaplijeniti im imovinu i zemlju te zatvoriti manjinske škole za te narode.

"Što se tiče čehoslovačkih državljana njemačke i mađarske narodnosti, koji su bili građani prije 1938., njihovo će državljanstvo biti potvrđeno te eventualni povratak u republiku dozvoljen u sljedećim kategorijama: za antinaciste i antifašiste koji su se borili protiv Henleina i mađarskog iredentizma, koji su se borili za Čehoslovačku, i koji su nakon Minhenskog sporazuma bili proganjani zbog svoje vjernosti Čehoslovačkoj.... Čehoslovačko državljanstvo ostalih Nijemaca i Mađara biti će ukinuto."[11]

Slovaci iz Mađarske su uglavnom dobrovoljno otišli u Čehoslovačku, dok su Mađari većinom prisilno raseljeni iz Čehoslovačke te im je oduzeta imovina. Razmjena stanovništva dovršena je 1949.

Ovaj događaj je i danas predmet stanovnitih trzavica između moderne Slovačke i Mađarske. Uoči ulaska obje zemlje u EU 2002., Mađarska je zahtijevala opoziv Benešovih odredbi. Mađarski zastupnici slovačkog parlamenta su zatražili odštetu i simboličnu ispriku za žrtve progona. Slovačka vlada je 2007. usvojila rezoluciju kojom je Benešove odredbe nazvala "nepromjenjivima".[12]

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Kaplan 1987, str. 29.
  2. 2,0 2,1 Vijeće Europe 2007, str. 158.
  3. Krejcí & Machonin 2016, str. 33.
  4. Jablonicky 1965, str. 401
  5. Cas, Bratislava, vol. 2, no 19, May 12, 1945
  6. Kaplan 1987, str. 26.
  7. Kamusella 2009, str. 774
  8. J. Rieber 2000, str. 84–85
  9. Kaplan 1987, str. 26
  10. J. Rieber 2000, str. 83
  11. Poglavlja VIII i IX "Statuta iz Košica" , Slovačka, 5. 4. 1945.
  12. Bernd 2009, str. 201

Knjige[uredi - уреди | uredi kôd]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]