Örebro
Örebro
| |
---|---|
Centar grada | |
Koordinate: 59°16′N 15°12′E / 59.267°N 15.200°E | |
Država | Švedska |
pokrajina | Närke |
grofovija | Örebro |
Općina | Örebro |
Površina | |
- Urbano područje | 49.27 km²[1] |
- Područje utjecaja | 1,380.11 km²[1] |
Visina | 34 |
Stanovništvo (2010.) | |
- Urbano područje | 107,038[1] |
- Urbana gustoća | 2,172.5 stan. / km²[1] |
- Područje utjecaja | 135,460[1] |
- Gustoća područja utjecaja | 98.2 stan. / km²[1] |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 701 xx, 703 xx |
Pozivni broj | (+46) 19 |
Službene stranice www.orebro.se | |
Karta | |
Örebro čita se Erebro je grad u unutrašnjosti Švedske od 107,038 stanovnika u užem centru, i 135,460 u širem metropolitanskom području (općina).
Örebro je i administrativni centar istoimene grofovije Örebro[2] koja ima 280,230 stanovnika.[1]
Örebro leži u sredini zemlje na ušću rijeke Svartån u jezero Hjälmaren[2], udaljen oko 200 km zapadno od Stockholma.
Örebro je jedan od najstrarijih švedskih gradova, on je još u 13. vijeku bio značajni trgovački centar, a i nakon toga je igrao veliku u historiji zemlje. Örebro je bio centar pobune protiv Danaca koju je 1434. podigao Engelbrekt Engelbrektsson, a i rodno mjesto braće Olausa i Laurentiusa Petria luteranskih reformatora iz 16. vijeka.[2]
U njemu je održano nekoliko značajnih nacionalnih skupština pa i ona iz 1810. kad je francuski feldmaršal Jean Bernadotte izabran za novog švedkog kralja pod imenom Karl XIV Johan.[2]
Nakon što je stradao u požaru 1854., dobrim dijelom je podignut kao moderan grad.[2]
Najveće znamenitosti grada su renesansni dvorac iz 16. vijeka, smješten na riječnom otoku, koji se danas koristi i kao muzej i službena rezidencija guvernera. Zatim gotička crkva iz 13. vijeka i Kungsstugan (Kraljeva kuća) iz 15. vijeka, jedna od najbolje očuvanih drvenih građevina u Švedskoj.[2]
Grad ima i univerzitet osnovan - 1967. kao filijala Univerziteta Uppsala, koji se 1977. osamostalio, a 1999. dobio punopravni status.[2]
Örebro je poznat po proizvodnji cipela i biskvita.[2]