Vjenčanje s morem

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vjenčanje s morem
Sposalizio del mare
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Slika Canaletta iz 17380. sa prizorom proslave Vjenčanja s morem
Država  Italija

Vjenčanje s morem (talijanski: Sposalizio del mare) je najkarakterističnija venecijanska proljetna ceremonija koja se tradicionalno održava negdje od 11. vijeka na dan uskrsnuća (ili za neki drugi vjerski praznik).[1]

Svečanost počinje na Trgu Svetog Marka odlaskom dužda u pratnji Venecijanskog patrijarha, članova Velikog vijeća i gotovo svih aristokrata, do mola gdje bi se ukrcali na Bucintora i uz pratnju nebrojene gomile čamaca, gondola i drugih brodica i zaplovili do lučice San Niccolò na Lidu.[1] Tu bi dužd izlio svetu vodu iz vaze, i zatim bacio simboličan prsten u more, koji je blagoslovio patrijarh, izgovarajući ritualnu rečenicu Desponsamus te, mare. In signum veri perpetuique dominii... (Vjenčamo te more. Udružili smo se s tobom more, u znak prave i vječne dominacije...).[1]

Historija[uredi | uredi kod]

Slika Francesca Guardia odlazak Bucintora na Lido

Naizgled strogo vjerska svečanost vjerojatno je povezana s događajem kad je venecijanska flota Pietra II Orseola negdje krajem maja 1000. zauzela Dalmaciju.[1] U riznici bazilike sv. Marka nalaze se najstariji dokumenti sa scenarijem blagosiljanja mora (benedictio maris), ali u njima uopće nema riječi o vjenčanju s morem (desponsatio maris). Ne zna se točno kad se prvi put pojavila ta kombinacija, ali se pretpostavlja da je vezana ili za dolazak u Veneciju pape Aleksandra III, ili uz pomorsku bitku kod Savudrijskog rta, ili uz susret cara Friedricha Barbarosse sa papom.[1]

U svakom slučaju, navedena tri događaja osigurala su Mletačkoj Republici dominaciju nad Jadranom jer je Veneciji bilo strašno stalo da osigura mir između Cara Svetog rimskog carstva i papa, što je i uspjela nakon sklapanja sporazuma 1177. u Veneciji. Ceremonijal Vjenčanja s morem formirao se od kraja 13. do početka 14. vijeka, a puni razvoj imao je 14. vijeku, tad se vjerojatno prvobitno blagosiljanje mora proširilo i integriralo sa vjenčanjem. Vremenom se religiozni karakter ceremonije gotovo potpuno izgubio na račun političkog.[1]

Sve dok je Venecija bazirala svoj prosperitet na pomorskoj dominaciji, odnosno na moru, ova ceremonija imala je ugled, ali otkad se povukla u defanzivu i posvetila odbrani od Osmanlija to više nije bilo tako.[1] Vjenčanje s morem održava se i danas, kao jedna od manifestacija koja privlači velik broj turista.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Sposalizio del mare (talijanski). Treccani. Pristupljeno 27. 1. 2018. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]