Vinko Brešan
| Vinko Brešan | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| režiser, scenarist | |||||||
| Lični podaci | |||||||
| Rođenje | 3. februar 1964. (tada |
||||||
| Nacionalnost | Hrvat | ||||||
| Državljanstvo | |||||||
| Bračni drug(ovi) | Sandra Botica | ||||||
| Roditelji | Ivo Brešan (otac) | ||||||
| Profesionalna karijera | |||||||
| Filmovi | Serije | ||||||
| Kako je počeo rat na mom otoku Maršal Svećenikova djeca |
|||||||
| Period aktivnosti | 1988. - | ||||||
| Žanrovi | komedija, drama | ||||||
| Uticaj od | Uticaj na | ||||||
| Krsto Papić | |||||||
|
|||||||
Vinko Brešan (Zagreb, 3. veljače 1964.), hrvatski filmski redatelj.
Sadržaj/Садржај |
Životopis [uredi - уреди]
Rođen u Zagrebu, otac mu je Ivo Brešan koji je napisao scenarije za njegova prva dugometražna filma (Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal), studirao je filozofiju i komparativnu književnost, diplomirao je režiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Kao student 1988. dobio je nagradu u Oberhausenu za kratki film Naša burza.
Prvi dugometražni film mu je komedija s temom iz Domovinskog rata Kako je počeo rat na mom otoku, koji je dobio 5 nagrada (3 nagrade na Festivalu igranog filma u Puli 1996., Oktavijana na Danima hrvatskog filma 1997. i glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of Young East European Cinema, te je bio veliki kino-hit u Hrvatskoj 1996.
Film Svjedoci je bio jedini istočnoeuropski film u konkurenciji Berlinalea na kojem je osvojio Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija, u Karlovym Varyma najbolji je film u programu Istočno od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu je osvojio nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), najbolji je film na festivalu filmova snimljenim prema književnim djelima u Vlissingenu, a na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvojio je posebnu nagradu žirija.[1]
Od prosinca 2004. godine ravnatelj je Zagreb filma.[2]
Godine 2007. snimio je svoj prvi dokumentarni film Dan nezavisnosti koji prikazuje događaje koji su prethodili najvećem prosvjedu novije hrvatske povijesti kada je 120 tisuća prosvjednika 21. studenog 1996. na Trgu bana Jelačića podržalo zagrebački Radio 101.[3]
Filmografija [uredi - уреди]
Dugometražni igrani filmovi [uredi - уреди]
- Svećenikova djeca (2013.)
- "Nije kraj" (2008.)
- "Svjedoci" (2003.)
- "Maršal" (1999.)
- "Kako je počeo rat na mom otoku" (1996.)
Dokumentarni i kratki filmovi [uredi - уреди]
- "Dan nezavisnosti" (2007.) dugometražni dokumentarni film
- "Hodnik" (1994.) - kratki film (17 min)[4]
- "Zajednički ručak" (1993.) - kratki film (17 min)[5]
Glumačke uloge [uredi - уреди]
- "Zakon!" kao Dalmatinac (2009.)
- "Bitange i princeze" kao sudac (2005. ; 2006.)
- "Maršal" (1999.)
- "Rusko meso" (1997.)
- "Kako je počeo rat na mom otoku" (1996.)
- "Mrtva točka" (1995.)
- "Svaki put kad se rastajemo" (1994.)
Izvori [uredi - уреди]
|
|||||||||||