Vatikanski muzeji

Izvor: Wikipedia
Glavno stubište Vatikanskih muzeja
Vatikanski muzeji iz zraka
Vatikanska aleja
Galerija mapa

Vatikanski muzeji se nalaze u Vatikanskoj palači koje s 1400 soba tvore izvanredno važan muzejski sklop, kako zbog množine i vrijednosti remekdjela koje su razni pape skupljali stoljećima, tako i zbog raskošnih prostorija u kojima su smještena. Vatikanske palače su veličanstveni zbir zgrada s mnogobrojnim sobama, dvoranama, muzejima, galerijama, bibliotekama, kapelama, hodnicima, dvorištima i vrtovima, bogati svakojakim umjetničkim blagom.

U Vatikanske muzeje ulazi se iz Vatikanske aleje. Najveća kolekcija neprocjenjivih antikviteta i umjetnina na svijetu nalazi se u muzeju Pio Clementino i muzeju Chiaramonti. No, najveća kolekcija talijanskih i europskih slika se čuva u 18 soba vatikanske pinakoteke.

S Vatikanskim muzejima su povezane Rafaelove sobe i Sikstinska kapela.

Piov i Klementov muzej[uredi - уреди]

Piov i Klementov muzej nosi taj naziv jer je veličanstvena i bogata ostavština dvojice papa koji su živjeli u 17. stoljeću, Klementa XIV. i Pija VI.

U Muzeju starog Rima, kojeg je obogatio papa Julije II. u 16. stoljeću, nalaze se mnoga djela antičke umjetnosti. U Apoksiomenovom kabinetu nalazi se Lizipova skulptura Apoksiomena, Polikletov Dorifor, Fidijeva Ranjena Amazonka, a u osmerokutnom dvorištu Belvedere antičke skulpture Laokont sa sinovima, Apolon Belvederski (kip Apolona pronađen u Grottaferrati u doba papa Julija II.), Praksitelov Hermes i tri neoklasicističke skulpture Antonia Canove: Perzej s Meduzinom glavom, Kreugant i Demossen.

U Galeriji kipova nalaze se Praksitelov Apolon Saurokton, te helenistički reljef Uspavana Arijadna na kojemu Arijadna, napuštena od Tezeja, spava u nemirnoj pozi.

U Galeriji poprsja izloženi su portreti uglavnom iz rimskog doba (Poprsje mladog Augusta).

U kabinetu maski nalaze se grčki kipovi Afrodite i Knidska Venera.

Dvorana Muza ukrašena je korintskim stupovima, kipovima i poprsjima mitskih likova. U sredini dvorane je čuveni Belvederski torzo iz 1. stoljeća, koji je izradio Atenjanin Apolonije.

Dvorana životinja sadrži reprodukcije velikog broja životinja u mramoru i alabastru (Meleagar).

U Okrugloj dvorani je podni mozaik pronađen u Otricoliju, kolosalni Antonijev kip iz Palestrine, ali veličanstvena porfirna posuda, promjera gotovo 4 metra, jamačno je najbogatiji i najraskošniji izložak ove galerije.

Dvorana grčkog križa ima dva porfirna sarkofaga. U jednom je pronađeno tijelo svete Jelene, a u drugom svete Konstancije, kćeri cara Konstantina.

Chiaramontijev muzej[uredi - уреди]

Novi krak Chiaramontijevog muzeja

Osnovao ga je Pio VII. Chiaramonti (1800.-1823.), a čine ga Hodnik (Corridoio), Lappidarij (Galleria Lapidaria) i Novi krak (Braccio Nuovo) koji odražavaju tipičan neoklasičan duh.

Duž Hodnika su kipovi, poprsja, sarkofazi, reljefi itd., sve u svemu – gotovo 800 raznovrsnih antičkih djela.

U Lapidariju je više od 5000 poganskih i kršćanskih natpisa.

U Novom kraku ističe se Augustov kip (August Prima Porta) pronađen 1863. na Flaminijevoj cesti, a tu ga je postavio Pio IX. Kolosalna grupa Nil je egipatska skulptura koju je, između brojnih umjetnina, August ponio nakon bitke kod Akcija.

Vatikanska pinakoteka[uredi - уреди]

Zbirku pinakoteke započeo je skupljati Pio VI., a obogatili su je njegovi nasljednici Pio VII. i Pio X. Pio XI. Je dao izgraditi današnju zgradu 1936. (Luca Beltrami).

U vatikanskoj Galeriji slika, koja je i organizirana po kronološkom redu, može se pratiti razvoj slikarstva kroz stoljeća:

Galerija[uredi - уреди]

Muzej moderne umjetnosti[uredi - уреди]

Muzej moderne umjetnosti posjeduje slike umjetnika kao što su Carlo Carrà i Giorgio de Chirico.

Biblioteka[uredi - уреди]

Sikstinska dvorana Vatikanske biblioteke

Vatikanska biblioteka je prva u Europi po starosti i bogatstvu rukopisa, te bibliografskim raritetima. U raskošnoj Sikstinskoj dvorani izloženi su poneki veoma rijetki primjerci, među kojima rukopisna Biblija iz 4. stoljeća, četiri primjerka Vergilijevih djela iz razdoblja od 3. do 5. stoljeća, Evanđelje po Mateju iz 6. stoljeća, palimpsest koji sadrži veliki dio Ciceronova djela De Repubblica (rukopis iz 5. st. koji je u 7. st. sastrugan da bi se na njemu prepisalo tumačenje sv. Augustina O psalmima (Super psalmos), a ponovno je izašao na vidjelo u 9. st.).

U dnu biblioteke, u desnoj dvorani, dragocjena je zbirka drevnih fresaka, među kojima je najvažnije Aldobrandinsko vjenčanje (Nozze Aldobrandini) iz Augostova doba, koje prikazuje pripreme za vjenčanje Aleksandra Velikog i Roksane.

Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]