Pinturicchio

Izvor: Wikipedia
Bernardino Pinturicchio

Autoportret
Rođenje 1454./1460.[1]
Perugia
Smrt 11. decembar 1513.
Siena
Polje freska - slikarstvo
Pokret renesansa

Bernardino di Benedetto di Biagio, poznatiji po nadimku Pinturicchio ili Pintoricchio (*Perugia, 1454./1460. - † Siena, 11. decembar 1513.[1]) bio je talijanski renesansni slikar.

Pinturicchio je uz Perugina i mladog Raffaella, bio jedan od najvećih i najpoznatiijih predstavnika umbrijske slikarske škole quattrocenta. Nadimak Pinturicchio (od piccolo pintor = mali slikar) dobio je zbog svog sitnog rasta, on se tako i potpisivao na nekim svojim djelima.[2]

Biografija[uredi - уреди]

Bernardino di Benedetto rođen je u skromnoj obrtničkoj porodici Biagia, zvanog Betti iz Perugie. Njegova mladost je po svemu sudeći bila vrlo nesretna, dodatno se zakomplicirala 1475. kad je njegov otac, skromni štavitelj kože umro od kuge.[1] Za Bernardina je bila sretna okolnost, to što je u istoj ulici gdje je njegov otac imao radnju, slikarsku bottegu imao i minijaturist Bartolomeo Caporali, kod kog je Pinturicchio provodio dane i savladao slikarsko umijeće zajedno sa Peruginom.

Marija sa djetešcem i anđelima, freska iz Priorske palače u Perugi (1486.)

Perugia je tih godina bila centar slikarstva tog doba u središnjoj Italiji, tako da se i Pinturicchio uključio u rad slikarskih bottega kao pomoćnik. Slikarske bottege toga vremena bile su prave manufakture za izradu slika, pomoćnik je trebao znati sve; od mješanja i priprave boja do uvećanja i oslikavanja svoj dijela freske sa skice koju bi napravio majstor. Pinturicchio je kao suradnik Caporalijeve bottege radio 1473. na oslikavanju franjevačkog Oratorija sv. Bernarda u Perugi zajedno s Peruginom i da Amelijom. Danas se njemu pripisuju tri od tih osam slika na drvu; Izlječenje slijepog, Sv. Bernard vraća u život umrlog i Oslobođenje zarobljenog. Njegov slikarski rukopis vidi se i na ostalim slikama; kod odjeće i pozadina.

Slijedećih desetak godina njegova života (između njegove 20 i 30 god.), ispunjene su velom tajne, zna se da je zajedno s Peruginom radio na prvom oslikavanju Sikstinske kapele. Iako nema materijalnih dokaza, nesumnjivo je da je slikao i za tog razdoblja, jer njegovi slijedeći radovi jasno pokazuju da je bio u stanju izvesti najsloženije slikarske zadatke toga vremena i voditi velike slikarske bottege sa puno suradnika.

Rimsko razdoblje[uredi - уреди]

U rimskim dokumentima je prvi put zabilježen 1481. u krugu slikara iz kvarta Porta Sant'Angelo.[1] U Rimu je između 1482. - 1485. oslikao freskama Kapelu Bufalini u crkvi Santa Maria in Ara Coeli, ciklusom fresaka iz života sv. Bernardina Sijenskog. U tom razdoblju povremeno odlazi kući u Perugiu gdje obavlja manje poslove koje mu nabavlja nećak Girolamo di Simone, kanonik katedrale San Lorenzo u Perugi. U Rimu se Pinturicchio zbližio s papom Inocentom VIII. koji mu je povjerio oslikavanje svoje rezidencije u Vatikanu (danas srušena da se napravi prostor za muzej Pio Clementino) na čemu je radio od 1487. do 1488.

Dvije godine kasnije otišao je ponovno u rodnu Umbriju oslikati kor katedrale u Orvietu, međutim rad na toj freski je napustio pa je to završio njegov pomoćnik Ciancio del Pentoricchio, tek 1496 i to u svom stilu. Pinturicchio je posao napustio jer je 1494. dobio puno bolju narudžbu od pape Aleksandra Borgie da mu oslika rezidenciju u Vatikanu, na tom grandioznom projektu radio je do 1495.

Središnji dio oltarne pale iz crkve Santa Maria degli Angeli u Perugi (1496-1498)

Pinturicchio je 14. februara 1496. sklopio ugovor da će u roku od dvije godine, oslikati monumentalni poliptih za glavni oltar crkve Santa Maria degli Angeli (Santa Maria dei Fossi) u Perugi, koji se danas čuva u Galleria Nazionale dell'Umbria - Perugia. Taj poliptih bio je naširoko hvaljen i služio kao prototip za različite Madonne tih godina.

Od 1497. radi na oslikavanju kapele biskupa Erolija u katedrali u Spoletu koju je naručio biskup Costantino Eroli. Naslikao je freske Madonna i dijete sa svecima u centralnom dijelu i Blaženi Eroli između anđela u luneti kapele, sad teško oštećene. Preko pape Aleksandra Borgie povezao se s porodicom Baglioni, koji su mu naručili ukrašavanje zidova Kapele Baglioni u crkvi Santa Maria Maggiore u Spellu. Ciklus fresaka na temu Isusova dječaštva i života sv. Marije, slikao je od jeseni 1500. do proljeća 1501., one su mu donijele ugled na umjetničkoj sceni Umbrije. Radovi u Spoletu, Perugi i Orvietu donijeli su dosta novca Pinturicchiu, a 1501. dobio je i društveno priznanje, postao je protomaestro za umjetnost u Perugi.

Nakon toga Pinturicchio radi od 1502. u Rimu po narudžbi kardinala Raffaela Riarija na dekoraciji freskama 12 luneta u klaustru crkve Santa Maria del Popolo, freske su 1811. uništene, tako da od njih postoje samo fragmenti.

Inauguracija pape Pia III., freska iz sienske katedrale

Piccolominijeva knjižnica u sienskoj katedrali[uredi - уреди]

Vrhunac Pinturicchiova rada je ciklus fresaka za Piccolominijevu knjižnicu u sienskoj katedrali, u kojoj je izveo ciklus slika o životu Eneje Silvija Piccolominija (papa Pio II.), po narudžbi kardinala Francesca Piccolominija Todeschinija kasnijeg pape Pija III.. Ugovor za taj veliki posao sklopio je 29. juna 1502. među brojnim pomoćnicima koji su mu pomagali bili su bolonjski slikar Amico Aspertini i mladi Rafael, posao su dovršili 1506. Iste godine dobio je narudžbu za poliptih u crkvi Sant'Andrea u Spellu, i njega je izveo uz puno pomoćnika (Eusebio da San Giorgio i Giovan Francesco Ciambella).

Između 1509. i 1510. naslikao je svoj posljednji ciklus fresaka u luneti kapele Della Rovere u rimskoj crkvi Santa Maria del Popolo[1] i oslikao Dvoranu mjeseci (sala dei Mesi) u palači kardinala Domenica Della Rovere. Teško bolestan, povukao se 1513 na selo pored Siene, gdje je iste godine i umro 11. decembra.

Djela[uredi - уреди]

  • Anegdote iz života sv. Bernardina Sijenskog, 1473., (tempera na drvu), Galleria Nazionale dell'Umbria, Perugia
    • Sv. Bernardin vraća u život umrlog, (76,5x56,8 cm)
    • Izlječenje slijepca, (75,8x57 cm)
    • Oslobođenje zarobljenog, (76x56,7 cm)
  • Raspeće sa sv. Jeronimom i sv. Kristoforom, oko 1475., (ulje na drvu, 59x40 cm) Galleria Borghese, Rim
  • Sv. Jeronimom u pustinji, oko 1475.-1480., (ulje na drvu, 149,8x106 cm) Walters Art Museum, Baltimor
  • Madona sa blaženim djetešcem, oko 1480., (ulje na drvu, 53,5x35,5 cm) National Gallery, London
  • Madona sa blaženim djetešcem, oko 1480, (ulje na drvu), Museo civico, Città di Castello
  • Madona sa djetešcem i sv. Jeronimom, 1481., (ulje na drvu, 49,5x38 cm) Gemäldegalerie, Berlin
  • Kapela Bufalini, oko 1484.-1486., ciklus fresaka Anegdote iz života sv. Bernardina, crkva Santa Maria in Ara coeli, Rim
  • Kapela Della Rovere, 1484.-1492., ciklus fresaka, crkva Santa Maria del Popolo, Rim
  • Biblijski prizori i priče iz antike, oko 1485.-1490., freske, Palača Colonna, Rim
  • Luneta u kapeli Ponziani, oko 1485.-1490., freske, crkva Santa Cecilia u Trastevereu, Rim
  • Madona sa djetešcem i dva anđela, 1486., freska, Priorska palača (sala dei Catasti), Perugia
  • Madona sa blaženim djetešcem, oko 1486.-1490., (tempera na drvu), 53x43 cm, Fondazione Sorgente Group, Rim
  • Vrata Perugie i sveci zaštitnici, 1486., minijatura
  • Vedute talijanskih gradova, oko 1488.-1490., ciklus fresaka, Museo Pio-Clementino, Rim
  • Kapela Presepio, oko 1488-1490., ciklus fresaka, crkva Santa Maria del Popolo, Rim
  • Madona mira, oko 1490., (ulje na drvu), 143x70 cm, Pinacoteca civica, San Severino Marche
  • Rezidencija Borgia, 1492.-1494., ciklus fresaka, Musei Vaticani, [[Vatikan
  • Madona sa djetešcem, oko 1494.-1498., (ulje na drvu), 61x41,6 cm, Philadelphia Museum of Art, Philadelphia
  • Madona sa djetešcem i klečeći biskup, oko 1495., (ulje na drvu, 157x78 cm) Museo del Bellas Artes, Valencia
  • Sveta porodica, oko 1495., (ulje na drvu, 53x38,7 cm) Fogg Art Museum, Cambridge (Massachusetts)
  • Poliptih za crkvu Santa Maria degli Angeli (Santa Maria dei Fossi), 1496.-1498., (ulja na drvu i platnu, 512x314 cm) Galleria Nazionale dell'Umbria, Perugia
  • Kapela biskupa Erolija, 1497., freske, Katedrala u Spoletu
  • Madona sa djetešcem, oko 1498., (ulje na drvu, 48,2x38,1 cm) Huntington Library, San Marino (Kalifornija)
  • Madona Davanzale, oko 1498., (ulje na drvu, 105x87 cm) Pinacoteca Vaticana, Vatikan
  • Sv. Augustin i bičevaoci, 1500., (ulje na platnu, 115x83 cm) Galleria Nazionale dell'Umbria, Perugia
  • Kapela Baglioni, oko 1500./1501., ciklus fresaka, crkva Santa Maria Maggiore, Spello
  • Knjižnica Piccolomini, 1502.-1507/1508., ciklus fresaka u sienskoj katedrali
  • Krunidba djevice Marije, 1503.-1505., (ulje na drvu, 330x200 cm) Pinacoteca Vaticana, Vatikan
  • Inauguracija pape Pija III., 1503.-1508., freska u sienskoj katedrali
  • Kapela sv. Ivana Krstitelja, osam Anegdota iz života sv. Bernardina (od njih su 3 danas preslikane), 1504., freske u sienskoj katedrali
  • Bogorodica na prijestolju sa svecima, 1506.-1508., (ulje na drvu, 318x257 cm), crkva Sant'Andrea, Spello
  • Strop palače Pandolfo Petrucci, 1508.-1509., freske (483,2x495,9 cm) Metropolitan Museum, New York
  • Povratak Odiseja, 1508.-1509., freska, 125x152 cm, National Gallery, London
  • Smilovanje Koriolana (vjerojatno sa Lucom Signorellijem), 1508-1509, freska, 125,7x125,7 cm, National Gallery, London
  • Madona Melagrana, oko 1508.-1509., (ulje na drvu, 54,5x41 cm) Pinacoteca Nazionale Siena
  • Sveta porodica sa sv. Ivanom, oko 1508.-1509., (ulje na drvu, promjer 85 cm) Pinacoteca Nazionale Siena
  • Sv. Katerina Aleksandrijska i klečeći donator, oko 1509., (ulje na drvu), 56,5x38,1 cm, National Gallery, London
  • Luneta sa krunidbom djevice Marije, evangelistima, Sibilom i donatorima, oko 1509.-1510., freske u luneti kora crkve Santa Maria del Popolo, Rim
  • Bogorodica u slavi između svetih Grgura Velikog i Benedikta, oko 1510-1512., (ulje na drvu, 282x198 cm), Museo civico, San Gimignano
  • Uzačašće Marijino, oko 1512., (ulje na drvu), Museo di Capodimonte, Napulj

Mala galerija Pinturicchiovih djela[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]