Antonio Canova
| Antonio Canova | |
|---|---|
 autoportret iz 1792. |
|
| Rođenje | 1. novembar 1757 Possagno, Republika Venecija |
| Smrt | 13. oktobar 1822. (starost 64) Venecija, Lombardija–Venecija |
| Nacionalnost | italijanska |
| Polje | kiparstvo |
Antonio Canova (Passagno, 1. studenog 1757. – Venecija, 13. listopada 1822.), talijanski kipar, slikar i arhitekt; glavni predstavnik klasicizma u skulpturi.
Školovao se u djedovoj klesarskoj radionici i u Veneciji. Djelovao u Rimu, Veneciji, Napulju i Parizu. Bio je glavni portretist papa, europske aristokracije i vojničke elite. Pod utjecajem antičke skulpture stvorio je vlastitu inačicu klasicističke skulpture. Radio je savršene i dopadljive aktove i mitološke kompozicije. Majstorski obrađuje površinu, pretjerano idealizira likove i stvara nova kompozicijska rješenja (Venera; Tri Gracije; Orfej i Euridika; Paolina Borghese kao Venera i dr.). Rijetko oblikuje realistična djela kao što su nadgrobni spomenici kardinala Klementa XIII. i Klementa XIV., te poprsja Napoleona.
Za života je bio slavan, dvorski kipar Ampir stila u doba vladavine Napoleona. Imao je golem utjecaj na generacije kipara akademista 19. stoljeća. U Passagnu se nalazi Muzej Canova i njegova grobnica Tempio di Canova (inspirirana slavnim Panteonom u Rimu).
