The Gold Rush

Izvor: Wikipedia
The Gold Rush

Slavna scena iz filma
Režija Charlie Chaplin
Producent Charlie Chaplin
Scenario Charlie Chaplin
Uloge Charlie Chaplin
Georgia Hale
Mack Swain
Tom Murray
Fotografija Roland Totheroh
Montaža Charlie Chaplin
Distribucija United Artists
Datum(i) premijere 1925.
Trajanje 82 min. (originalno izdanje)
72 min. (reizdanje iz 1942.)
Zemlja  Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Budžet $923.000
The Gold Rush na Internet Movie Database

Zlatna groznica (eng. The Gold Rush) je nijemi film Charlieja Chaplina iz 1925. Uz Chaplina u ulozi Skitnice, u filmu su nastupili i Mack Swain, Tom Murray, Henry Bergman, Malcolm Waite i Georgia Hale.

Radnja[uredi - уреди]

Skitnica se drži za kolibu

Skitnica putuje na Aljasku kako bi sudjelovao u potrazi za zlatom. Nakon što ga je zadesilo nevrijeme, završava u zabačenoj kolibi s tragačem i bjeguncem. Ipak, konačno stiže u gradić pun tragača za zlatom i i odmah se daje u traganje. Nakon što je prihvatio posao nadgledanja kolibe još jednog tragača, zaljubljuje se u usamljenu djevojku iz saloona za koju pogreškom pomisli da je se i ona zaljubila u njega. Ubrzo susreće tragača kojeg je upoznao ranije, a koji je zadobio amneziju pa mu Skitnica mora pomoći da pronađe svoju parcelu.

Jedna od najslavnijih scena je ona u kojoj Skitnica, koji umire od gladi, namjerava pojesti vlastitu čizmu; druga prikazuje trošnu kolibu kako se njiše na rubu litice, prije nego što se njezini stanari (uključujući Chaplina) uspijevaju izvući.

Možda i najslavnija scena iz filma je ona u kojoj Skitnica svojim imaginarnim gostima pokazuje ples dvaju komada kruha nabodenih na vilice. Scena je parodirana u seriji Simpsoni i komediji Benny i Joon.

Produkcija[uredi - уреди]

Lita Grey originalno je izabrana za glavnu žensku ulogu. Chaplin se oženio s Grey sredinom 1924., ali ona je u filmu zamijenjena Georgiom Hale. Iako postoje fotografije Grey u ovoj ulozi, dokumentarci kao što su Nepoznati Chaplin i Chaplin Today: The Gold Rush ne sadrže filmski materijal s njom u ulozi usamljene djevojke, što indicira da taj materijal nije sačuvan.

Chaplin je pokušao snimiti većinu prizora na lokaciji pokraj Truckeeja, Kalifornija, početkom 1924. Odbacio je većinu materijala, ostavivši samo uvodnu scenu. Film je na kraju snimljen u Chaplinovu studiju u Hollywoodu.

Govoreći o snimanju filma u dokumentarnoj seriji Nepoznati Chaplin, Hale je otkrila kako joj je Chaplin bio idol od djetinjstva te da je posljednja scena originalne verzije, u kojoj je dvoje poljube, reflektirala stanje njihove veze u to vrijeme (Chaplinov brak s Litom Grey propao je tijekom produkcije filma).

Zlatna groznica bila je veliki hit diljem Amerike i svijeta. Bio je to 5. najuspješniji nijemi film svih vremena, koji je zaradio više od 4 milijuna dolara 1926.

Reizdanje iz 1942.[uredi - уреди]

Chaplin je 1942. novu verziju Zlatne groznice, u kojoj su dodani novi glazbeni broj i naracija koju je sam snimio. Osim toga, skratio je film za nekoliko minuta.

Kritike[uredi - уреди]

Od objavljivanja 1925., Zlatna groznica je bila predmet hvaljenja od strane kritike. Morduant Hall napisao je u New York Timesu od 17. kolovoza 1925.:

"Evo komedije koja povezuje poeziju, patos, nježnost sa žestinom i neobuzdanošću. To je dragulj u Chaplinovoj filmografiji koji ima više misaonosti i originalnosti nego smiješna remek-djela kao što su Mališan i O desno rame.

Američki filmski institut je priznao film u nekoliko kategorija:

Glumci[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]