Izvor: Wikipedia
Otto e Mezzo
Režija Federico Fellini
Producent Angelo Rizzoli
Scenario Federico Fellini
Ennio Flaiano
Tulio Pinelli
Brunello Rondi
Uloge Marcello Mastroianni
Claudia Cardinale
Anouk Aimee
Sandra Milo
Muzika Nino Rota
Fotografija Gianni Di Venanzo
Montaža Leo Cattozzo
Datum(i) premijere 1963.
Trajanje 138 min.
Zemlja Italija
Jezik talijanski
Otto e Mezzo na Internet Movie Database

8 1/2 (tal. Otto e Mezzo) je talijanski film, spoj satire i groteske, iz 1963., kojeg je režirao Federico Fellini. Smatra se jednim od najboljih Fellinijevih filmova, ali negdje i kao jedan od najboljih filmova kinematografije. Film nema pravu radnju nego se sve vrti oko metafilmske dosjetke u kojoj jedan talijanski redatelj (Fellinijev alter ego) traži inspiraciju za svoj novi film. Naslov "8 1/2" potječe od broja filmova koje je Fellini to tada snimio.

Radnja[uredi - уреди]

Redatelj Guido Anselmi sanja da je zarobljen u automobilu pa da odjednom lebdi iznad plaže i pada u more. Iznenada se probudi i nađe u bolnici. Mario i njegova ljubavnica Gloria su njegovi prijatelji te ga pitaju kada će snimiti svoj sljedeći film. No Guido nema inspiracije te se nalazi u kreativnoj blokadi.

Vlakom mu dolazi supruga Luisa sa kojom nije u najboljim odnosima, pa mu je puno draža ljubavnica Claudia. Guido se na očekivanja i nagovor obožavatelja odluči na snimanje filma bez gotovog scenarija. Počne snimati scene bez veze te upadati u halucinacije i/ili sjećanja na svoju mladost, nemajuči pojma što da učini sa unaprijed pripremljenim setom svemirskog broda. Na kraju na konferenciji objavi da odustaje od snimanja filma te da mu treba više vremena da odluči što će dalje.

Glavne uloge[uredi - уреди]

Nagrade[uredi - уреди]

Teme[uredi - уреди]

8 1/2 govori o previranju tijekom kreativnog procesa, koji je istodobno tehničke kao i osobne prirode, te sa problemima koji umjetnici doživljavaju kada žele stvoriti nešto osobno, duboko koje će ispuniti sva očekivanja. Oni su svjesni da velika publika promatra i očekuje zadovoljavajuč rezultat, što uzrokuje stress a ne pomaže puno ni suženi raspored. Istodobno, umjetnici imaju privatni život sa privatnim odnosima koji također utječu na njihov rad. Općenito, radi se o pronalasku istinite, osobne sreće u teškom, kompliciranom životu.

Utjecaj filma[uredi - уреди]

Redatelj Peter Greenaway je sa filmom 8 ½ Women napravio homage Fellinijevom 8 ½. Woody Allen je svoje filmove Stardust Memories i Deconstructing Harry također oblikovao po ovom filmu. Isto je slučaj i sa filmovima Wicker Park, Living in Oblivion.

Kritike[uredi - уреди]

Kritičari su velikom većinom pozitivno ocijenili film. Tako je Phil Villarreal u svojoj recenziji napisao: “Federico Fellini je bio tako nevjerojatno kreativan da je, kada je postao mentalno blokiran, pretvorio tu svoju unutrašnju borbu u fenomenalno remek-djelo samoanalize…Nakon filma “La Dolce Vita” (1960.), Fellini nije znao što učiniti sljedeče. Stekao je uspjeh, slavu i reputaciju o kojoj je sanjao, a to ga je prestrašilo. Njegov um je bio tornado vlastite sumnje u sebe, ambicije, izgorijevanja i krivnje, te je pao u dubine za svoj sljedeči film, koji je obilježio tranziciju prema neobičnim, apstraktnim prizorima…Kroz Guida, Fellini je prepoznao gorku istinu o čovječanstvu; nakon dostizanja nekog potpunog ispunjenja – bilo to romantične ili poslovne prirode – pohlepni um čovjeka samo traži još više. Bio je to genij Fellinija da uhvati unutrašnju borbu za našu meditaciju i zabavu”, kao i Desson Thompson: “Nekako, ovaj film je više od zastarjele krize umjetnika koji kontemplira. To je više o nesposobnosti svih nas da pronađemo smisao u našim životima, stavimo ga u kontekst i dođemo sa nečim značajnim”. Roger Ebert je također jedan od poklonika ostvarenja: “8 1/2” je najbolji film ikada snimljen o snimanju filma…Vidio sam “8 1/2” više puta, a moja naklonost za film samo raste. On čini ono što je nemoguče; Fellini je čarobnjak koji razgovara, otkriva, objašnjava i razrađuje svoje trikove, dok nas istodobno još uvijek zavarava s njima. Pravi se da ne zna što želi ili kako da to ostvari, a film dokazuje da točno zna”. S druge strane, John Esther je bio suzdržan u ocjenjivanju: “Ovo je najprecijenjeniji film svih vremena”.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]