Intolerance (film)

Izvor: Wikipedia
Intolerance
Režija D. W. Griffith
Producent D. W. Griffith
Scenario D. W. Griffith
Tod Browning
Uloge Mae Marsh
Robert Harron
Constance Talmadge
Margery Wilson
Muzika Joseph Carl Breil
Carl Davis
Fotografija Billy Bitzer
Montaža D. W. Griffith
James Smith
Rose Smith
Distribucija Triangle Distribution Corporation
Datum(i) premijere 1916.
Trajanje 197 min.
Zemlja  Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Budžet $385,907[1]
Intolerance na Internet Movie Database

Netrpeljivost (eng. Intolerance) slavni je američki crno-bijeli nijemi ep/drama/spektakl iz 1916. kojeg je režirao D. W. Griffith i koji traje tri sata. Film je ostao zapažen stoga što je po prvi put u kinematografiji predstavio više paralelnih priča u jednom koje su podijeljene na četiri vremenska razdoblja, od Babilonske ere do moderne Amerike 1914. Glavni lajtmotiv svih priča je ljudska netrpeljivost koja je glavni neprijatelj ljubavi. Također je u film utrošeno skoro 400.000 $, što je tada bio svjetski rekord, najviše zbog babilonske priče zbog koje su u morali izgraditi zidine široke 50 a visoke 30 metara na setu[2] te oko 4.000 statista koji su za 2 $ dnevnice glumili asirske vojnike.[3] Neki stoga smatraju da je Griffith, zajedno sa De Millom, najzaslužniji za uspostavljanje ranog epskog žanra.

Zbog "kulturne značajnosti", Netrpeljivost je 1989. uključena u Državni filmski Registar[4] a u 10. godišnjici liste najboljih filmova svih vremena Američkog filmskog instituta, "100 godina...100 filmova", našla se na 49. mjestu[5]. Profesor Theodore Huff, jedan od vodećih filmskih kritičara prve polovice 20. stoljeća, izjavio je da je ovo jedini film koji se može staviti uz bok Beethovenove 5. simfonije, djela Michelangeloa, itd., kao odvojeno djelo umjetnosti[6][7][8]

Radnja[uredi - уреди]

Babilonska priča[uredi - уреди]

Intolerance
Babilonska priča

Babilon, 539. g. p. k. Mladi ratnik se zaljubio u planinsku djevojku, no ona se ne zanima za njega. Djevojka biva prisilno odvedena na tržnicu za partnere gdje bi trebala biti prodana kao supruga onome koji najviše plati za nju. No princ Belšazar, Nabonidov sin, koji štuje božicu Ištar, joj pokloni slobodu. Drugi put, kada je djevojka napala svećenika i bila osuđena, opet ju je spasio poklonivši joj slobodu. Perzijski kralj Kir Veliki je napao Babilon sa svojom vojskom, ali je izgubio. Ipak, babilonski svećenik koji je prije štovao Boga Bela izda grad i tako ga Kir ipak osvoji, a djevojka pogine.

Judejska priča[uredi - уреди]

Judeja, 30. godina. Farizeji stalno ogovaraju druge ljude, no Isus Krist je počeo uvoditi ljubav u život stanovnika. Njegova ljubav uspijela je premostiti netrpeljivost i predrasude. Ipak, biva odveden na križ i razapet.

Francuska priča[uredi - уреди]

Moderna priča

Francuska, 1572. I dalje traju francuski religiozni ratovi, uz manje prekide. Netrpeljivost između katolika, koje predvodi francuski kralj Karlo IX. i njegova majka Katarina de Medici, i protestantskih hugenota rezultira krvavim sukobom, u kojem između ostalog pogiba i djevojka "smeđe oči" i njen ljubavnik. Događaj u kojem katolički fanatici ubiju nekoliko tisuća hugenota u Parizu, ostaje zapamćen kao Bartolomejska noć.

Moderna priča[uredi - уреди]

SAD, 1914. Tvornica je otpustila puno radnika koji su završili na ulici. Među njima su i siromašni mladić i djevojka koji se zaljube, vjenčaju i dobiju dijete. Vlada velika gospodarska kriza i siromaštvo. Jednog dana, mladić biva pogrešno optužen za ubojstvo i nevin osuđen na vješanje. No prava žena koja je počinila ubojstvo ipak na kraju prizna svoj čin, tako da ovaj biva pošteđen.

Glavne uloge[uredi - уреди]

Zanimljivosti[uredi - уреди]

  • Griffith je u film uložio tada astronomskih 380,000 $ (oko 33 milijuna $ u današnjoj svoti) što je bio novi rekord. Kada film nije dobro prošao na blagajnama, njegov Triangle Studio je bankrotirao.
  • Griffith je odlučio snimiti film nakon protesta oko njegovog prethodnog filma Rođenje nacije kako bi pokazao problem netolriranja mišljenja drugih ljudi.
  • Ogromni set Babilona je sagrađen u Hollywoodu.
  • U Francuskoj priči, Douglas Fairbanks ima malu cameo ulogu kao konjanik.

Kritike[uredi - уреди]

Kritičari uglavnom hvale "Netrpeljivost". U svojoj recenziji filma, Steven D. Greydanus je utvrdio: "Rezultat je bio "Netrpeljivost", najveći spektakl nijemog razdoblja, te hrabar eksperiment u prezentiranju priče desetljećima ispred svojeg vremena...Umjetnički gledano, rezultat je nevjerojatan iako istodobno i nesavršen tour de force koji očarava. Čak će i prosječni gledatelji biti zadivljeni veličanstvenim spektaklom epskih Babilonskih sekvenci, koji su na svoj način čak i konkurencija veličanstvenoj scenografiji "Gospdara prstenova" Petera Jacksona. Ipak, ispreplitanje različitih priča je, usprkos tome što je inspirirajuče, donekle i neuspješno u realizaciji. Priče su neujednačene - Babilonska i moderna priča dominiraju u filmu, dok je Francuska priča nerazvijena, a priča o Isusu - največa od svih priča - je reducirana na par tankih vinjeta".

Jeffrey M. Anderson je filmu dao 4 od 4 zvijezde: "Film predstavlja svoje priče na najvećoj mogućoj razini"[9].

Jeremy Heilman je također zaključio: "Sve priče intrigiraju, makar ne na jednakoj razini, a film nikada ne propada tijekom svojeg trajanja. Ipak, čini se povremeno da se radi o velikom eksperimentu u kojem Griffith može vježbati svoje vještine montaže. On isprepliče četiri priče, spajajuči ih sa ujedinjujučim prizorom majke koja njiše kolijevku sa svojim dijetetom, a simultani klimaks priča je uistinu impresivan. Međutim, takva montaža bi bila još više impresivnija da je Griffith uspio pronaći stalan ritam...Babilonska i moderna priča su razrađenije od Judejske i Francuske priče, koje na kraju gotovo odvlače pozornost. Teško se oteti dojmu da bi te prve dvije priče bolje funkcionirale same za sebe"[10].

Izvori[uredi - уреди]

  1. Internet Movie Database. Intolerance, Box office/business. Retrieved on August 1, 2009.
  2. "BBC FOUR: History of the Hollywood Epic". BBC Four. 31. srpnja 2012. http://bristolsilents.org.uk/2012/07/31/bbc-four-history-of-the-hollywood-epic/. pristupljeno 28. studeni 2012. 
  3. Tom Dewe. "The making of DW Griffith's Intolerance", Guardian, 5. siječnja 2001, pristupljeno 28. studeni 2012.
  4. IMDb>Intolerance<Awards
  5. AFI 100 YEARS...100 MOVIES - 10th anniversary edition
  6. Franklin, Joe: Classics of the Silent Screen, The Citadel Press, New York, NY, 1959
  7. Zito, Stephen F., American Film Institute and Library of Congress, Cinema Club 9 Program Notes, Post Newsweek Stations, Washington, DC, Nov., 1971
  8. Huff, Theodore quoted in Classics of the Silent Screen, The Citadel Press, New York, NY 1959
  9. Jeffrey M. Anderson; Intolerance; Review
  10. Jeremy Heilman; Intolerance Review

Vanjske poveznice[uredi - уреди]