Standardni arapski

Izvor: Wikipedia

Standardni arapski (al-’arabiyya, al-fusha; ISO 639-3: arb), arapski jezik (semitska porodica) kojim kao prvim jezikom govori 206,000,000 ljudi i (Wiesenfeld 1999) i 246,000,000 (Wiesenfeld 1999) kao drugim jezikom kod govornika svih arapskih varijanti.

Raširen je po arapdkom govornom području Azije i sjeverne Afrike. Koristi se u obrazovanju, literalne radove i službene svrhe. Postoje dva osnovna oblika, klasični arapski (kuranski), koji se rabi za religiozne i ceremonijalne svrhe i moderni standardni arapski, koji je modernizirana varijanta klasičnog arapskog.

Standardni arapski službeni je jezik u državama Alžir, Čad, Komori, Džibuti, Egipat, Eritreja, Jordan, Katar, Kuvajt, Libanon, Maroko, Oman, Sudan, Sirija, Tunis i UAE.

Kao nacionalni jezik u Bahreinu, Iraku, Izraelu, Jemenu, Libiji, Palestinskoj Zapadnoj Obali i Gazi, Saudijskoj Arabiji i Somaliji[1].

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]