Stablo za klompe

Izvor: Wikipedia
L’albero degli zoccoli

kino poster
Režija Ermanno Olmi
Producent RAI
Ital-Noleggio Cinematografico
Scenario Ermanno Olmi
Uloge Luigi Ornaghi
Francesca Moriggi
Omar Brignoli
Fotografija Ermanno Olmi
Montaža Ermanno Olmi
Distribucija Ital-Noleggio Cinematografico
Datum(i) premijere 21. rujna 1978.
Trajanje 186 min.
Zemlja Italija Italija
Jezik talijanski
L’albero degli zoccoli na Internet Movie Database

Stablo za klompe (talijanski L’albero degli zoccoli) je talijanska drama iz 1978. koju je napisao i režirao Ermanno Olmi a glavne uloge tumače naturšćici Luigi Ornaghi, Francesca Moriggi i Omar Brignoli. Radnja se odvija u Lombardiji potkraj 19. stoljeća i opisuje živote seljaka u cascini (kućama za farmere). Film ima nekih sličnosti sa talijanskim neorealizmom po tome što se fokusira na živote siromašnih ljudi, koje su tumačili stvarni farmeri i stanovnici, a ne glumci. Stablo za klompe je osvojilo Zlatnu palmu u Cannesu. Jezik je bergamaski, dijalekt Lombardije.

Radnja[uredi - уреди]

Lombardija, 1898. Četiri farmerske obitelji žive zajedno u komuni te obrađuju imanje vlasnika kojemu daju većinu uroda. Jedna od obitelji je i otac Battisti, čija je supruga opet trudna. Svećenik ga nagovori da pošalje sina Mineca u školu udaljenu 6 kilometara, ali zbog toga ovaj neće moći pomagati na imanju. Zbog dugog pješačenja, Minec polomi klompe od stabla. Pošto Battista nema novaca, posiječe drvo sa imanja te od njega napravi nove cipele. Od ostalih obitelji, tu je i udovica Runk koja se boji da bi joj djeca mogla završiti u sirotištu jer nema supruga koji bi joj pomogao zarađivati za kruh. Kada joj krava postane bolesna, veterinar ju obavijesti da će životinja uginuti. Ipak, Runk uzima vode iz potoka kraj kapele te daje kravi koja popije i ozdravi.

Obitelj Brena priprema se za svadbu - kćer Maddalena se udaje za Stefana. Medeni mjesec odluče provesti kod Maddalenine tete u obližnjem gradu, koja tamo vodi sirotište. Na ulicama primijete prosvjednike i demonstracije zbog siromaštva. Teta pokaže paru djecu u sirotištu te ih uspijeva nagovoriti da usvoje jedno. Navečer obitelji sjede zajedno u štali te zajedno pjevaju ili si pričaju priče. Kada vlasnik imanja primijeti da je netko posjekao njegovo drvo, otkrije da je za to kriv Battista. Njegova obitelj stoga mora napustiti svoj dom.

Glavne uloge[uredi - уреди]

Nagrade[uredi - уреди]

Nagrada Datum Kategorija Nominacije Rezultat
Filmski festival u Cannesu 1978. Zlatna palma Ermanno Olmi Osvojeno
Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara 1979. Najbolji strani film Ermanno Olmi Osvojeno

Bilješke[uredi - уреди]

Film prikazuje dvije autentične snimke klanja životinja: guske i svinje.

Kritike[uredi - уреди]

Kritičar Damir Radić Stablo za klompe navodi kao jedan od deset najdražih filmova: "Film rijetko viđene duhovnosti, tako plemenit, tako skroman, najljepša posveta najljepšim slojevima ljudske duše. I najveći imanentno kršćanski film ikad."[1]

Redatelj Mike Leigh je izjavio da mu je ovo jedan od najdražih filmova zbog jednostavnog, autentičnog načina kojim su prikazani stanovnici u priči: "To je jedan od razloga zbog kojeg je fantastičan: jedan je od onih filmova koji nadilaze filmaštvo, bez da degeneriraju u neku vrstu pseudodokumentarca. Snimljen je na klasičan način, sa velikom preciznošću i fantastičnom fotografijom, a Olmi piše, snima i osobno režira...Tip je genij, i to je to."[2] I redatelj Ante Babaja ga navodi kao veliki uzor: "To je film s aureolom".[3] Glumac Al Pacino također je naveo da mu je to jedan od najdražih filmova.[4]

Roger Ebert je filmu dao tri od četiri zvijezdice:

"Kažemo da je film remek-djelo kada smatramo da je o ljudima koje sažaljevamo i poštujemo. Mogu razumijeti te reakcije bez da ih dijelim. Olmi ide na sve ili ništa s ovim filmom - očito želi da bude velik, da se usudi sve - i zbog toga što dijelimo simpatije s njim, želimo reći da je uspio. Ali Stablo za klompe zahtijeva složeniju odgovor od toga. Ako je doista vrlo dobar, ne zaboravimo na rutinsku humanu prehvaljenost...Ali Olmi ima tendenciju postati presentimentalan u vezi njihovih života. "[5]

Dennis Schwartz je također filmu dao ocjenu četiri:

"Radnja nije toliko važna kao promatranje kako se seljaci vežu jedno za drugo te preživljavaju kušnje života. To je nježno pričanje muke seljaka koje drži svoju marksističku poruku ispod vidokruga, te uspijeva nikada biti niti dosadna, ali niti uzbudljiva".[6]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]