Barton Fink

Izvor: Wikipedia
Barton Fink
Režija Joel Coen
Ethan Coen (nepotpisan)
Producent Ethan Coen
Joel Coen (nepotpisan)
Scenario Joel Coen
Ethan Coen
Uloge John Turturro
John Goodman
Michael Lerner
Steve Buscemi
Judy Davis
John Mahoney
Tony Shaloub
Jon Polito
Muzika Carter Burwell
Montaža Roderick Jaynes
Distribucija 20th Century Fox
Datum(i) premijere 1991.
Trajanje 116 min.
Zemlja  Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Budžet $9,000,000
Barton Fink na Internet Movie Database

Barton Fink je film braće Coen iz 1991. Govori o Bartonu Finku (John Turturro), mladom strastvenom i pomalo čudnom piscu drama o društvenoj realnosti s početka četrdesetih čiji je razlog za življenje "stvoriti kazalište za običnog čovjeka", ali koji pati od spisateljske blokade i ne može se povezati s "običnim čovjekom".

Enigmatična priča filma interpretirana je kao istraživanje kreativnog djela, satira Hollywooda, herojska potraga u stilu Josepha Campbella ili čak alegorija na uspon nacizma.[1] Braća Coen u svojem su stilu ostali tajanstveni po tom pitanju.

Barton Fink osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu jednoglasnom odlukom, kao i nagrade za najboljeg redatelja i najboljeg glumca. Bio je to jedini film u povijesti festivala koji je pokupio ta tri priznanja. Kritičari su hvalili izvedbu Michaela Lernera u ulozi egoističnog filmskog producenta Jacka Lipnicka, a donijela mu je i nominaciju za Oscar za najboljeg sporednog glumca. Film je bio nominiran i za Oscar za najbolju scenografiju i kostimografiju.

Radnja[uredi - уреди]

Barton Fink je dramaturg i scenarist djelomično inspiriran likom i djelom dramaturga iz tridesetih Cliffordom Odetsom.[2] Nakon uspjeha debitantske drame na Broadwayu, Bare Ruined Chiors, Fink se preseljava iz rodnog New Yorka u Los Angeles kako bi radio kao scenarist pod ugovorom za Jacka Lipnicka, šefa filmskog studija Capitol Pictures, čiji je lik temeljen na Louisu B. Mayeru iz MGM-a. Fink se useljava u otrcani Hotel Earle i počne raditi na scenariju za B-film s Wallaceom Beeryjem o profesionalnom hrvanju. No, osjeća se klaustrofobično i počne doživljavati spisateljsku blokadu. Njegov susjed Charlie Meadows, koji se opisuje kao prodavač osiguranja, često upada u Finkovu sobu navečer kako bi porazgovarali. Iako Fink tvrdi kako je fasciniran "običnim čovjekom", često doživljava Charlieja kao nepozvanog uljeza. Kasnije postaju prijatelji i pouzdanici, a Barton daje Charlieju adresu svojih roditelja u New Yorku.

Kako se Fink trudi riješiti svoje blokade, često se zagledava u sliku koja visi na zidu njegove hotelske sobe. Njegov producent, Ben Geisler predloži mu da zamoli nekog scenarista za savjet, a Burton naleti na W.P. "Billa" Mayhewa, hvaljenog romanopisca koji sada piše scenarije za filmove. Fink ne može vjerovati da je Mayhew alkoholičar i da zlostavlja svoju ljubavnicu Audrey, koja mu je praktički napisala nekoliko romana.

Kasno jedne noći, Barton nazove Audrey da mu pomogne oko scenarija; ona ga posjeti u njegovoj sobi i njih se dvoje upuštaju u intimni odnos. Nakon što se probudio, Barton ugleda kako Audrey leži mrtva u lokvi krvi do njega. Charlie mu ponudi pomoć, rekavši mu da ne zove policiju i izazove skandal, i očisti mjesto zločina. Charlie odlazi iz grada na nekoliko dana u posjet, a u međuvremenu ostavlja piscu da mu čuva paket.

Nakon što je Charlie otišao, policijski detektivi ispitaju Bartona o svojem odnosu s Charliejem, za kojeg se ispostavlja da je serijski ubojica, Karl "Ludi" Mundt, koji odrubljuje glave svojim žrtvama. Pronalaze Audreyno tijelo u blizini, ali joj je nestala glava.

Bartonova blokada konačno prolazi i on ubrzo napiše scenarij za hrvački film. Detektivi ponovno dolaze u hotel kako bi rekli da je i Mayhewu odrubljena glava i da je Fink osumnjičen. Privežu lisičinama Bartona za krevet i pokušaju uhititi Charlieja koji se taman vratio. Hodnik zahvati plamen, a Charlie ustrijeli i ubije detektive (viknuvši "Heil Hitler" prije nego što je ubio jednog od njih). Vraća se Bartonu i objasni mu svoju motivaciju za zločinima, rekavši kako je upetljao i njega jer "ti ne slušaš!" Charlie oslobodi pisca i ulazi u svoju sobu dok hotel gori oko njega. Barton napušta hotel, uzevši sa sobom misteriozni paket i svoj scenarij.

Ne uspijeva stupiti u kontakt sa svojim roditeljima u New Yorku, a tijekom sastanka Lipnick prigovori kako je Finkov scenarij preosjećajan i introsepktivan. Štoviše, optuži Bartona da nema spisateljskog talenta. Lipnick počne prijetiti kako će ga zadržati pod ugovorom u obliku nedobrovoljnog sluganstva dok ne "odraste".

U posljednjoj sceni, Barton odluta na plažu, noseći Charliejev paket. Kratko porazgovara s djevojkom u kupaćem kostimu. Dok ona gleda u ocean, zauzme istu pozu kao djevojka na slici iz Finkove sobe. Valovi udaraju, a ptica zaronjava glavom u ocean (iako su neki interpretirali kako neusiljeno pada mrtva). Počinje odjavna špica.

Glumci[uredi - уреди]

Inspiracija[uredi - уреди]

Coenovi tvrde kako je film inspiriran napadom spisateljske blokade od koje su patili tijekom pisanja scenarija za Millerovo raskrižje.[3] Inspirirala ih je City of Nets: A Portrait of Hollywood Otta Friedricha, knjiga o povijesti filma u tridesetim i četrdesetima s naglaskom na mnoge njemačke emigrante u Los Angelesu i roman Jima Thompsona A Hell of a Woman, koji je inspirirao temu hotela kao broda duhova.[4] Barton je bio temeljen na Cliffordu Odetsu, židovsko-američkom piscu ljevičarskih drama koji je otišao u Hollywood kako bi pisao scenarije.[4]

W.P. Mayhew je kombinacija romanopisaca 'Izgubljene generacije' Williama Faulknera i F. Scotta Fitzgeralda, koji su otišli u Hollywood kako bi pisali scenarije za filmove, ponajviše zbog financijskih problema (Fitzgerald je, kao i Mayhew, morao osigurati svojoj ženi smještaj i njegu u umobolnicama), samo kako bi se borili sa zalazom karijera i alkoholizmom. Faulkner je čak radio, iako je ostao nepotpisan, na hrvačkom filmu nazvanom Flesh u kojem je nastupio Wallace Beery.[5]

Soundtrack[uredi - уреди]

Fargo/Barton Fink: Music by Carter Burwell
filmska glazba - Carter Burwell
Izdan 28. svibnja 1996.
Trajanje 43:15
Izdavač TVT
Recenzije
Carter Burwell - hronologija
Millerovo raskrižje
1990.

1991.
Mr. Hula-Hoop
1994.

Kao i za sve filmove braće Coen, glazbu je skladao Carter Burwell. Moderna klasična glazba je u prirodi eksperimentalna, uz korištenje neuštimanih klavira, pisaćih strojeva i zvuka tekuće vode.

Pjesme u filmu uključuju "For Sentimental Reasons", "Old Black Joe" (koju pjeva pijani lik Johna Mahoneyja) i "Down South Camp Meeting". Nijedna se nije pojavila na soundtrack albumu koji je 1996. objavio TVT Records, zajedno s izabranim pjesmama Burwellove glazbe za Fargo.[6]

Popis pjesama[uredi - уреди]

  1. "Fade In" – 1:08
  2. "Big Shoes" – 1:33
  3. "Love Theme from Barton Fink" – 1:21
  4. "Barton In Shock" – 1:58
  5. "Typing Montage" – 2:11
  6. "The Box" – 3:06
  7. "Barton In Flames" – 0:57
  8. "Fade Out - The End" – 3:37
    • Selekcije s Barton Finka čine osam posljednjih pjesama od njih 24 na CD-u koji je 1996. objavio TVT Records; prvih šesnaest pjesama su sa sountracka za Fargo.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Ebert, Roger. Recenzija: Barton Fink. Chicago Sun Times, 23. kolovoza 1991.
  2. :: rogerebert.com :: Reviews :: Barton Fink (xhtml)
  3. Bergan, Ronald (August 2000). The Coen Brothers. Thunder's Mouth Press. str. p 116. ISBN 1560252545. 
  4. 4.0 4.1 "A Life in Pictures:The Coen Brothers". BAFTA.org. http://www.bafta.org/learning/webcasts/a-life-in-pictures-the-coen-brothers,212,BA.html. pristupljeno 2008. 
  5. Hamilton, Ian (1990). Writers In Hollywood: 1915-1951. Harper and Row. 
  6. SoundtrackCollector: Soundtrack details: Fargo

Vanjske poveznice[uredi - уреди]