Robert Hooke

Izvor: Wikipedia
Robert Hooke
Zapinjač

Robert Hooke (Freshwater, 18. jul 1635. - London, 3. mart 1703.), britanski fizičar, matematičar i izumitelj.

Jedan je od najmnogostranijih naučnika 17. vijeka. Bio je poznat i kao teoretičar i kao eksperimentalist. Radio je s Robertom Boyleom na konstrukciji zračne pumpe i poboljšao mikroskop. Eksperimentalno je dokazao da se centar težišta Zemlje i Mjeseca giba oko Sunca u elipsi. Prvi je utvrdio da se svaka tvar grijanjem rasteže, postavio kinetičku hipotezu plinova i formulirao osnovni zakon teorije elastičnosti (Hookeov zakon). Predložio je temperaturu tališta leda za nul-točku termometarske skale. [1]

Biografija[uredi - уреди]

Robert Hooke je rođen u malom mjestu Freshwater, na otoku Isle of Wight, koji se nalazi na jugu Ujedinjenog Kraljevstva. Bio je najmlađi od četvero djece. Otac mu je bio svećenik, pa je očekivao od Roberta da i on to bude. Otac mu je radio i u školi, pa je mogao podučavati svog sina, jer je bio uglavnom slabog zdravlja. Robert je bio jako zainteresiran za mehaniku i izradu nacrta. Tako je bio rastavio jedan brončani sat i uspio napraviti kopiju od drva, koja je dosta dobro radila.

Otac mu je umro 1648., a Robertu je vrlo malo ostavio. Na sreću, u Londonu se pokazao kao dobar student. Postao je pomoćnik Thomasu Willisu, a zatim je od 1655. do 1662. bio pomoćnik Robertu Boyleu, gdje se pokazao vrlo uspješnim u izradi zračne pumpe i promatranju kod izvođenja poznatog Boyle-Mariotteovog zakona. [2]

Od 1655. radi na poboljšanju sata s njihalom, izumivši zapinjač, koji je znatno popravio točnost satova. Osim toga, za satove uvodi i spiralne opruge. Smislio je i način za određivanje zemljopisne dužine. 1660. je osnovano Kraljevstvo društvo (engl. Royal Society), koje je kasnije okupljalo mnoge poznate fizičare tog vremena, a Robert Hooke je proveo oko 40 godina u njemu, posebno za izvođenje pokusa. Otkrio je razliku između venske i arterijske krvi. Našao je i način kako mjeriti snagu eksplozije baruta.

Godine 1660. je otkrio zakon o ponašanju elastičnih tvari, posebno opruga, koji je kasnije nazvan Hookeov zakon. Zbog radova na gravitaciji, došao je u žestok sukob s Isaacom Newtonom, koji je bio jedno vrijeme i predsjednik Kraljevstvog društva. Od 1680. radio je na vibracijama. Riječ stanica dolazi od latinske riječi cellula (hrv. ćelija), a ime je odabrao Robert Hooke promatrajući tanke prereze pluta (stijenke mrtvih stanica).

Robert Hooke je radio i na mjerenju udaljenosti do zvijezda metodom paralakse, ali nije uspio zbog nesavršenosti mjernih instrumenata. Jedan od prvih je promatrao Saturnov prsten i dvostruke zvijezde. Nakon što je London izgorio u velikom požaru 1666., radio je na obnovi grada.

Izvori[uredi - уреди]

  1. [1] "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.
  2. Encyclopaedia Britannica, 15th Edition, vol. 6., str. 44.