Pelagije I.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pelagije I.
Pelagius

Papinstvo počelo 16. aprila 556
Papinstvo završilo 3. marta 561.
Prethodnik Vigilije
(537 - 555.)
Nasljednik Ivan III.
(561-574.)
Rođen ...?
Rim, Ostrogotsko kraljevstvo
Umro 3. mart 1561. [1]
Rim, Bizantsko carstvo
Ostali pape imena Pelagije

Pelagije I. (Rim, ...? - Rim, 3. mart 561.) bio je 60 papa od 16. aprila 556. do 3. marta 561. [2]

Pelagije I. , bio je drugi bizantski papa, kao i njegov predhodnik Vigilije. Prije ustoličenja za papu, bio je nuncij Rima (apocrisiarius) u Konstatinopolisu.

Biografija[uredi | uredi kod]

Pelagije je bio iz ugledne rimske patricijske porodice, njegov otac Ivan, izgleda da je bio bizantski carski namjesnik jedne od dviju provincija (dijeceza) na koju je Italija tad bila podjeljena.

O Pelagiju se prvi put nešto zna 536. kad je bio pratioc pape Agapeta I. na njegovu putu u Konstatinopolis, on ga je ostavio kao nuncija rimske crkve na bizantskom dvoru 536.[2]Na dvoru se Pelagije zbiližio sa carem Justinijanom I. - tako da je imao veliki uticaj na njega, sugerirao mu je koga da postavi za Carigradskog patrijarha, i koga da smjeni.[2]

Kad je papa Vigilije je otišao u Konstatinopolis po nalogu cara Justinijana I., Pelagije je ostao u Rimu kao njegov legat. Upravo tad počela je ostrogotska opsada Rima, pod vodstvom njihova kralja Totila. Pelagije nije šedio vlastito bogatstvo nastojeći se nekako dodvoriti Totilu, da odustane od opsade i napada na Rim, i tako pomoći svojim gladnim sugrađanima. Njegovi napori nisu urodili plodom, i Totil je zauzeo Rim u decembru 546. Totil je ipak poštedio građane i pristao poslati Pelagija u Konstatinopolis kao pregovarača, koji je trebao u njegovo ime dogovoriti mir sa Justinijanom I.. Justinijan je odbacio Totilove prijedloge, i poslao ga natrag u Rim sa porukom da je za Bizant njihov zapovjednik Velizar - pravi vladar Italije, a da sa njim nemaju što pregovarati.

Pontifikat[uredi | uredi kod]

Pelagije je izabran za papu 16. aprila 556. kao Justinijanov kandidat, prije svog ustoličenja bio je zajedno sa Vigilijem protivnik Justinijanova edikta - da se mora osuditi šizma iz Tri poglavlja, u cilju crkvenog jedinstva i pomirenja raznih teoloških struja. Zbog tog je Vigilije odsjedio neko vrijeme u zatvoru u Konstatinopolisu. Kontroverza oko tzv - Tri poglavlja, proizašla je iz pokušaja da se pomire prethalkedonske crkve na Bliskom istoku s pravoslavljem. Najveći broj kompromisnih rješenja svodio se na osudu nekih radova istočnih kršćanskih teologa, koji su se uskoro počeli kolokvijalno zvati - Tri poglavlja. Na kraju je osuda službeno prihvaćena carskim ediktom 543., oni koji biskupi koji nisu osuđivali te radove, bili bi optuženi za herezu i nestorijanizam.

Nakon ustoličenja za papu Pelagije je promjenio stav i prihvatio Justinijanov edikt. Takva politika, teško je oštetila ugled papa u Sjevernoj Italiji, Galiji i zapadnoj Evropi, tako da su njegovi nasljednici, idućih 50 godina imali puno muka da vrate ugled i umanje štetu.

Papi Pelagiju se pripisuje izgradnja rimske bazilike Santi Apostoli, koja je podignuta u čast pobjede bizantskog zapovjednika Narzesa nad Ostrogotima.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi:
Vigilije
Papa
556.-561.
Slijedi:
Ivan III.