Telesfor

Izvor: Wikipedia
Telesfor
Telesphorus
Slika koja ilustrira članak Telesfor
Biografija
Ime po rođenju Telesphorus
Rođenje ?
Kalabrija
Smrt oko 137.
Rim
Précédent Siksto I.
(~ 117 ili 119. - ~ 126 ili 128.)
Higin
(~ 138. - ~ 140.)
Suivant

Telesfor je bio osmi papa, nasljednik Siksta I., od oko 126. do oko 137. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.

Životopis[uredi - уреди]

Čini se da je rođen u Kalabriji u grčkoj obitelji, te da je prije dolaska u Rim dulje vremena živio kao pustinjak u Palestini i u Egiptu. Moguće je da je bio među pustinjacima na brdu Karmel, pa su ga i karmelićani ubrojili među svoje svece.

Pontifikat mu je započeo u vrijeme vlasti cara Hadrijana, a završio u doba Antonina Pija. Budući da je središte Carstva bilo plodno tlo za širenje raznih ideja, u Rim su se u to vrijeme doselili brojni heretici. Glavni krivovjerni nauk toga doba bila je gnoza kojoj se Telesfor odlučno protivio, jer je držao da bi ona mogla odvući kršćanstvo prema misticizmu vrlo udaljenom od stvarnosti. Najviđeniji predstavnik ovog nauka bio je Valentin koji se upravo u tom razdoblju iz Egipta preselio u Rim, gdje se oko njega kroz više od dvadeset godina skupio veliki broj sljedbenika.

Na temelju podataka što ih donosi Liber pontificalis, zaključuje se da je upravo Telesfor uveo polnoćke, jutarnje mise i liturgiju trećeg časa o blagdanu Božića, slavljenje Uskrsa u nedjelju, post u korizmi, te pjevanje himna Gloria što ga je prema nekim izvorima sastavio sam Telesfor.

Mučeništvo i štovanje[uredi - уреди]

Irenej Lionski navodi, da je Telesfor podnio „slavno mučeništvo“ (Adversus haereses), što potvrđuje i Euzebije Cezarejski u svojoj „Povijesti Crkve“. Pokopan je u Vatikanu. U Rimokatoličkoj Crkvi spomendan mu je 5. siječnja, a u pravoslavlju 22. veljače.

Rimski martirologij[uredi - уреди]

U Rimskom martirologiju o njemu piše:

Wikicitati „5. siječnja - U Rimu sveti Telesfor, papa i mučenik, koji je pod Antoninom Pijom, nakon mnogih muka, zbog ispovijedanja Krista, podnio slavno mučeništvo.“
()