Oetzi

Izvor: Wikipedia
Zaleđeni Fritz; Similaunski čovjek
Nema slobodne slike
Rođen/a cca. 3300. pne.
kraj suvremenog sela Feldthurns (Velturno), sjeverno od Bolzana u Italiji
Umro/la cca. 3300. pne. (starost oko 45 godina)
Schnalstal ledenjak, Ötztalske Alpe, kraj Hauslabjocha na granici Austrije i Italije
Poznat/a po najstarija prirodna mumija halkolitskog (bakarno doba) Evropljanina
Website
South Tyrol Museum of Archaeology

Ötzi Ledeni čovjek (također pisan kao Oetzi), Zaleđeni Fritz ili Čovjek iz Similauna su moderni nadimci za dobro očuvanu prirodnu mumiju čovjeka koji je živio oko 3300. godine pne., a koji je godine 1991. otkriven u ledenjaku u Ötztalskim Alpama, u blizini granice između Austrije i Italije. Nadimak Ötzi je dao austrijski reporter koji je pomiješao ‘Ötztal’ (regiju gdje je tijelo nađeno) s ‘jetijem’, legendarnim planinskim stvorenjem. On je nastarija prirodna ljudska mumija u Evropi, te je ponudio dotada nedostupan uvid u život kalkolitskih (bakarno doba) Evropljana.

Otkriće[uredi - уреди]

Ötzijev spomenik

Ötzija su pronašli dvoje njemačkih turista - Helmut i Erika Simon dana 19.9., 1991. Za tijelo se ispočetka mislilo da je leš iz modernog doba, kao još nekoliko njih nedavno pronađeno u oblasti. Grubo su ga iz leda izvukle austrijske vlasti i odvele u Innsbruck, gdje je konačno utvrđena njegova prava starorst. Naknadna istraga je utvrdila da je tijelo bilo pronađeno nekoliko metara u italijanskoj teritoriji (46°46′44″N10°50′23″E).[1] Danas je izloženo u Južnotirolskom muzeju arheologije u Bocnu Italiji.

Naučna analiza[uredi - уреди]

Tijelo je bilo temeljito pregledano, mjereno, podvrgnuto rendgenskom zračenju te datirano. Tkivo i sadržaj crijeva je bio ispitan mikroskopom, isto kao i polen pronađen na njegovoj opremi.

Tijelo[uredi - уреди]

Ötzi je u trenutku smrti bio visok otprilike 160 cm, odnosno imao 40 do 53 godina starorsti prema današnjim procjenama. Analiza polena i čestica prašine, kao i izotopski sastav njegove zubne cakline ukazuju da je djetinjstvo proveo u blizini današnjeg sela Feldthurns, sjeverno od Bolzana, ali da je kasnije otošao živjeti u dolinama oko 50 km sjevernije. Analize grupe Franca Rolloa na Univerzitetu Camerino su pokazale da Otzijeva mitohondrijska DNK pripada K1 pod-klusteru mitohondrijske haplogrupe K, ali da se ne može kategorizirati ni u jednu od tri moderne grane tog pod-klustera.

Analiza sadržaja Ötzikevih crijeva je pokazala dva obroka (posljednji oko osam sati prije smrti), jedan koji se sastojao od mesa divokoze, drugi od jelenovog mesa, oba konzumirana zajedno sa žitaricama kao i s korijenjem i voćem. Žitarica iz oba obroka je bila visokoprocesuirana sorta pšenice einkorn, vrlo vjerojatno konzumirana u obliku kruha. Također je pronađeno i nekoliko koštica gloginja.

Polen u prvom obroku je pokazao kako je bio konzumiran u crnogoričnoj šumi na srednjoj visini, a ostali poleni su sugerirali prisutstvo pšenice i mahunarki, koje su možda bile pripitomljene biljke. Također su pronađena zrna polena koja pripadaju grabu. Polen je bio vrlo dobro očuvan, čak sa netaknutim stanicama, što ukazuje da je bio svjež (star samo nekoliko sati) u trenutku Ötzijeve smrti. To ovaj događaj smješta u proljeće. Zanimljivo je da se einkorn žanje u kasno ljeto, a gloginje beru u jesen; to znači da se Otzijeva hrana čuvala od prošle godine.

Tetovaže[uredi - уреди]

Oetzi je imao 57 tetovaža, od kojih su neke locirane u blizini akupunkturnih točaka koje korespondiraju s modernim točkama s kojima se liječe simptomi bolesti za koje izgleda da je od njih bolovao Ötzi, kao što osteoartroza. Ledeni čovjek je također bio pogođen crijevnim parazitom Trichuris trichiura. Neki naučnici su pronašli dokaze koji ukazuju da su tetovaže bile odabrane iz terapeutskih razloga u sistemu sličnom modernoj akupunkturi [1],[2],[3].

Odjeća i obuća[uredi - уреди]

Ötzijeva odjeća, uključujući plašt od trave, kožni prsluk i cipele, je bila prilično sofisticirana. Cipele su bile vodootporne i široka, naizgled napravljene za kretanje po snijegu; napravljene su uz pomoć medvjeđe kože za đon, jelenje kože za oblogu, te veziva u obliku granja. Meka trava je obmotana oko cipele te je služila umjesto čarapa.

Cipele su rekonsturirali stručnjaci i zaključili da je riječ o odličnoj obući tako da postoje o planovi za komercijalnu proizvodnju[4]. Međutim, nešto kasnija teorija britanskog arheologa Jacquija Wooda tvrdi da su Ötzijeve "cipele" ništa drugo do gornji dio krplji. Prema ovoj teoriji, predmet koji se trenutno smatra dijelom ranca je u stvari drveni okvir i vezivo za krplje.

Ostala oprema[uredi - уреди]

Ostali predmeti nađeni uz Ledenog čovjeka su bakrena sjekira s drškom od tise, kremeni nož s jasena, tobolac pun strijela s kopljištem od viburnuma i drena i vrškom kremena, te nedovršeni luk od tisovine koji je bio viši od njega.

Među Ötzijevim stvarima su bile i dvije vrste gljiva iz grupe polyporaceae. Jedna od njih je brezov fungus poznat po svojim antibakterijskim svojstvima, te se vjerojatno koristio u medicinske svrhe. Drugi tip je polyporus formentarius, koji je našao među stvarima koji izgledaju kao pribor za pripšremanje vatre. Pribor je sadržava dijelove više od deset različitih vrsta bilja, uključujući kremen i pirit za stvaranje plamena.

Drevni zločin?[uredi - уреди]

CAT skaniranjem je utvrđeno da je Ötzi imao nešto nalik na vršak strijele u ramenu u trenutku smrti, a taj vršak strijele odgovara rupi na njegovom kaputu. Strijela je izvađena, vjerojatno od strane druga. Također je imao posjekotine na rukama, dlanovima i grudima. Analiza DNK je otkrila tragove krvi od četiri druga čovjeka na njegovoj opremi: jednog na njegovom nožu, dvije na istom vršku strijele, a četvrtog na njegovom ogrtaču.

Druge teorije[uredi - уреди]

Prije posljednjih otkrića se špekuliralo o tome da je Ötzi mogao biti ritualna ljudska žrtva, vjerojatno zato što je bio poglavica. To objašnenje je vjerojatno potjecalo od sličnih špekulacija vezanih uz tijela izvađena iz tresetišta iz 1. milenijuma pne., kao što je Čovjek iz Tollunda i Čovjek iz Lindowa.

Također se špekuliralo da je Ötzi bio žrtvom oluje koju je izazvala oscilacija Priora, naglo hlađenje zemaljske klime o kojemu dokazi postoje u naglopm širenju obližnjeg ledenjaka Priora.

Druga zaleđena tijela[uredi - уреди]

Godine 2004. su pronađena tri zaleđena tijela austro-ugarskih vojnika ubijenih za vrijeme bitke kod San Mattea (1918). Jedno od tijela je poslano u muzej u nadi da će istraživanje kako je okolina utjecala na njegovo očuvanje pomoći prilikom istraživanja Ötzija.

"Prokletstvo Ledenog čovjeka"[uredi - уреди]

Neki novinari su zapazili smrt nekoliko ljudi vezanih uz otkriće mumije, uključujući otkrivača Helmuta Simona, te nastojali da ih povežu u pretpostavku o prokletstvu Ötzija Ledenog čovjeka — sličnu prokletstvu koje se pripisuje mumiji Tutankhamuna.

Manje praznovjerni ljudi odbacili teoriju ustvrdivši da svatko s vremenom umre, a da su planinari po prirodi stvari skloni riziku te često umiru mladi zbog nesretnog slučaja. Također su primijetili da daleko više istraživača i naučnika vezanih uz Ötzija nije umrlo nakon njegovog otkrića 1991. Guardian je komentirao navodno prokletstvo objasnivši: "Kao kod svih dobrih teorija o prokletsvu, prirodna smrt, nesretni slučajevi i obična loša sreća su spojeni u jednu mračnu hipotezu." [5] ima toga još...

Reference[uredi - уреди]

  1. Val Senales - Schnalstal, Carta Topografica per Escursionisti 1:25.000, Tabacco, 1996. (topografska karta)

Vanjske veze[uredi - уреди]