O kratkoći života (Seneka)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
O kratkoći života
Iz izdanja 1643. godine, koje je tiskao Francesco Baba
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovDe brevitate vitae
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikaetika
Žanr(ovi)filozofija

O kratkoći života (latinski: De brevitate vitae) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima.[1] Napisano je oko 49. godine nove ere i posvećeno je njegovom tastu Paulinu. U njemu Seneka iznosi mnoga stoička načela o prirodi vremena, naime da ljudi mnogo vremena troše u besmislenim nastojanjima. Prema eseju, priroda daje ljudima dovoljno vremena da učine ono što je doista važno i pojedinac to mora pravilno rasporediti.[2] Općenito, vrijeme se najbolje koristi ako se živi u sadašnjem trenutku u potrazi za usmjerenim, svrhovitim životom. Ovo se djelo smatra jednom od najboljih Senekinih filozofskih traktata.[3]

Slične se ideje mogu se naći u Senekinom spisu O dokolici (De otio), a o tim temama često raspravlja i u svojim Pismima o moralu (pismo 49, 101 itd.).

Datiranje i adresat[uredi | uredi kod]

Djelo je upućeno čovjeku po imenu Paulin (Paulinus) – vjerojatno Pompeju Paulinu, vitezu iz Arelate – i obično se datira u 49. godinu nove ere. Iz 18. i 19. poglavlja ovog spisa jasno je da je Paulin bio praefectus annonae, službenik koji je nadzirao opskrbu žita u Rimu, te je stoga bio važan čovjek. Vjerojatno je bio bliski rođak Senekine supruge Pompeje Pauline i prilično vjerojatno njezin otac. Smatra se i da je bio otac drugog Pompeja Paulina, koji je zauzimao visoke javne položaje pod Neronom (Plinije Stariji, Prirodoslovna pitanja, XXXIII; 143; Tacit, Anali, XIII, 53, 2; XV, 18, 4).[4]

Što se tiče datiranja, djelo je moralo biti napisano nakon smrti cara Kaligule 41. godine nove ere, koju Seneka spominje u §18.5. Nadalje, poznata su dva razdoblja kada je Paulin mogao služiti kao praefectus annonae: 48-55. godine i 62-71. godine n.e., a znanstvenici preferiraju ranije razdoblje. Prethodno je predložen datum 49. godine nove ere, jer je Seneka u §13.8 napisao "da je Sula bio posljednji Rimljanin koji je proširio pomerij" (svetu granicu grada Rima). Budući da je Klaudije pomerij proširio 49/50. g. n.e., to bi značilo da je ovo djelo napisano prije tog Klaudijevog proširenja pomerija. Međutim, Miriam Griffin tvrdila je da Seneka citira nekog sitničara koji tvrdi da je Klaudijevo proširenje pomerija bilo nezakonito, što bi značilo da je Seneka ovo djelo napisao nakon tog datuma. Griffin je predložila da je Seneka napisao O kratkoći života kao izgovor za Paulina da se 55. godine rano povuče iz javnih poslova.[5]

Sadržina[uredi | uredi kod]

U 1. poglavlju Seneka se suprotstavlja prigovoru da je život prekratak stajalištem da je život dovoljno dug ako se njime dobro upravlja. Poglavlja 2. do 9. istražuju mnoge načine na koje život rasipaju i vrijeme troše oni ljudi (occupati) koji se bave besmislenim nastojanjima. Poglavlja 10. do 17. suprotstavljaju filozofski pristup dokolici (otium) zabludjelom uobičajenom pristupu. To kulminira u poglavljima 18. do 20, koja prikazuju emancipaciju mudrih, koji se mogu vinuti iznad života drugih zaglibljenih u beskrajnoj zaokupljenosti beznačajnim nastojanjima.[6]

Predmeti rasprave[uredi | uredi kod]

Nakon uvoda (§1), Seneka obrađuje (§2–3) smetnje zbog kojih se život čini kratkim i objašnjava da su ljudi veliki rasipnici vremena. Zatim nudi (§4–6) tri primjera poznatih Rimljana (August, Ciceron i Livije Druz) koji su na razne načine bili žrtve preokupiranog života. Objašnjava (§7–8) da preokupirani ljudi ne znaju živjeti ili imati svijest te da gube vrijeme jer ne znaju njegovu vrijednost. Treba ciljano živjeti za trenutak (§9), jer sutra će biti prekasno. S druge strane (§10), životi preokupiranih ljudi čine im se tako kratki jer su ograničeni na prolaznu sadašnjost i s boli se prisjećaju prošlosti. Očajnički se drže života (§11) jer nisu živjeli, za razliku od mudrih, koji su uvijek spremni život ostaviti za sobom. Među preokupiranim ljudima su oni koji žive u dokolici i raskoši (§12), a Seneka objašnjava (§13) da čak i oni koji se posvete znanosti troše svoje vrijeme ako im napori nisu usmjereni na neki cilj. U skladu s tim (§14–15), istinski žive samo oni koji svoje vrijeme posvećuju pravilno, izjednačujući se s velikim umovima prošlosti, dopuštajući umu mudraca da čak nadilazi vrijeme, poput boga. Preokupirani su ljudi, s druge strane (§16–17), plijen nespokojnih i proturječnih raspoloženja, a njihove radosti i užici gorki su zbog osjećaja nesigurnosti. Napokon (§18–19), Seneka potiče Paulina da napusti javna zanimanja i usvoji kontemplativni život mudrih, slobodnih od strasti. To je suprotstavljeno (§20) patnji preokupiranih ljudi: oni umiru, a da nikada nisu živjeli.[7]

Tematika[uredi | uredi kod]

U raspravi Seneka tvrdi da gubimo toliko vremena jer ga ne vrednujemo pravilno. Ulažemo veliki napor u zaštitu drugih dragocjenosti poput novca i imovine, ali budući da se vrijeme čini nematerijalnim, dopuštamo drugima da ga okupiraju i da nam ga oduzimaju. Mudri ljudi, s druge strane, razumiju da je vrijeme najcjenjenije od svih resursa i uz napor se mogu osloboditi vanjske kontrole da bi se uključili u smislenu introspekciju i stvorili usmjereni i svrhoviti život.[5]

Seneka potiče svoje čitatelje da žive u sadašnjosti i prilagode se svrhovitom životu u dogovoru s Prirodom. Samo tako čovjek može istinski otključati i prošlost i budućnost. Potpunost svakog sadašnjeg trenutka omogućuje nečijoj svjesnosti da se proširi na razinu svjesnosti kozmosa i tako postigne istinsku vrlinu i sreću.[5]

Izjave koje pozivaju Paulina da se povuče iz javnog života u značajnoj su suprotnosti sa Senekinim savjetom u spisu O spokojstvu duše (De tranquillitate animi), upućenom njegovom prijatelju Eneju Serenu, da se uključi u javne poslove kako bi svoj život učinio privlačnim.[8] Međutim, u svojoj srodnoj raspravi O dokolici (De otio), Seneka ističe da nema nedosljednosti i da se može služiti većoj zajednici u bilo kojoj ulozi.[9]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 452
  2. ↑ Smith 1873, s.v. "L. Annaeus Seneca or Seneca the Younger or the Younger Seneca"
  3. ↑ Howatson 1997, s.v. De brevitate vitae
  4. ↑ Basore, John W. (1932). Lucius Annaeus Seneca:On the Shortness of Life. William Heinemann Loeb Classical Library. str. 287. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Scott Smith, R. (2013). „De Brevitate Vitae”. u: Heil, Andreas; Damschen, Gregor. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 161–6. ISBN 9004217088. 
  6. ↑ Williams, G. D. (2003). Seneca: De Otio, De Brevitate Vitae. Cambridge University Press. str. 19. ISBN 0521588065. 
  7. ↑ Traina, A. (1993) (it). La brevità della vita. BUR Biblioteca Univ. Rizzoli. ISBN 8817169404. 
  8. ↑ "Seneca as a Moralist and Philosopher" in The National quarterly review, p. 18, published 1868 (ed. by E. I. Sears). Pristupljeno 21.11.2017.
  9. ↑ Scott Smith, R. (2013). „De Otio”. u: Heil, Andreas; Damschen, Gregor. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 150. ISBN 9004217088. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb: Mladost. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=O_kratkoći_života_(Seneka)&oldid=41041486