Medeja (Seneka)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Medeja
Medeja se sprema ubiti svoju djecu, (Eugène Delacroix])
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovMedea
DržavaStari Rim
Jeziklatinski
Žanr(ovi)tragedija

Medeja (latinski: Medea) jest fabula crepidata (rimska tragedija s temom iz grčke mitologije) od oko 1027 stihova, koju je napisao Lucije Anej Seneka. Općenito se smatra najsnažnijom od njegovih ranijih drama.[1] Tragedija je napisana oko 50. g. n.e. i govori o osveti Medeje protiv njenog izdajničkog supruga Jazona i protiv korintskog kralja Kreonta. Naslovni lik, Medeja, izgovara više od polovice teksta drame.[2] Medeja obrađuje mnoge teme, od kojih je jedna ta da naslovni lik izvršava kazne za ljudsko kršenje prirodnih zakona.[3] Medeju su poslali bogovi da kazni Jazona za njegove grijehe. Druga tema je njezin moćan glas, koji ne može ušutkati ni kralj Kreont.[3]

Za glavni je uzor poslužila Euripidova tragedija Medeja, no ovdje se ubojstvo prikazuje na samoj pozornici, a Medeja od napuštene osvetoljubive žene postaje mračni ubojica i zla vračara.[4]

Lica[uredi | uredi kod]

  • Medeja: kći kralja Ejeta (kralja Kolhide), supruga Jazona
  • Kor Korinćana, neprijateljski raspoloženih prema Medeji, a ne Jazonu
  • Dadilja Medejina
  • Kreont: kralj Korinta, otac princeze Kreuze
  • Jazon: sin Esona i suprug Medeje, koju napušta zbog princeze Kreuze
  • Glasnik
  • Dva sina Medeje i Jazona: nijemi likovi

Pozadina[uredi | uredi kod]

Jazon i Medeja, ulje na platnu, John William Waterhouse, 1907.

Medeja se zaljubi u Jazona dok on traga za zlatnim runom i koristi svoje nadnaravne moći kako bi mu pomogla u izvršavanju zadataka koje mu je postavio njezin otac, kralj Ejet.[5] Tri su zadatka bila: podjarmiti vatrene bikove, boriti se s divovima i ubiti zmaja koji je čuvao runo. Nakon što je Jazon uspio, Medeja ubija vlastitog brata Apsirta da mu odvrati pažnju i omogući bijeg Jazonu i njegovim Argonautima.[6] Nakon njihovog povratka u Jolk, opet su bili prisiljeni pobjeći kad je Medeja iskoristila svoje moći udesiti da Jazonovog ujaka Peliju ubiju njegove vlastite kćeri. Jazon i Medeja se zatim nastane u Korintu, gdje dobiju dva sina.

Zaplet[uredi | uredi kod]

Kad korintski kralj Kreont izabere Jazona za zeta, kralj naredi Medeji da se razvede od svog supruga i da u drugom mjestu pronađe utočište. Medeja, izmolivši jednodnevnu odgodu, šalje Kreuzi ogrtač i maramu, natopljene čarobnim otrovom, i čim ih je Kreuza navukla na sebe, ogrtač se zapali, a novu mladenku okrutno usmrćuje plamen; ista sudbina zadesi i njezinog oca, koji joj je potrčao u pomoć. Tada Medeja, ubivši svoju i Jazonovu djecu na Jazonove oči, odleti zrakom.[7]

Prvi čin[uredi | uredi kod]

Medeja, napuštena od svih, zaziva božanstva neba i podzemlja da joj pomognu osvetiti se Jazonu.[7] Prijeti smrću njegovoj novoj supruzi, Kreuzi, i njezinom ocu Kreontu, aludirajući na djecu kao sredstvo osvete: sve one užasne stvari koje je ranije učinila da pomogne Jazonu neće biti ništa u usporedbi s osvetom koju sad planira.[8]

Kor Korinćana pjeva svadbenu pjesmu, hvaleći ljepotu mlade Kreuze i Jazona, koji je ostavio problematičnu ženu da bi uplovio u spokojan brak koji će mu nova supruga pružiti.[9]

Drugi čin[uredi | uredi kod]

Medeja se razbjesni kad čuje za novi Jazonov brak i podsjeća na užase koje je počinila: mlađi brat Apsirt raskomadan je da bi se zaustavila Ejetova potjera za Jazonon; Pelija, stric Jazonov, skuhan je u brončanom kotlu, s lažnim obećanjem da će ga pomladiti.[8] Dadilja je pokušava umiriti, ali uzalud: Medeja je nepromirljiva: "Bit ću Medeja!" (Medea fiam!),[10] tj. u osveti će ostati dosljedna sebi.[8]

Kreont zapovijeda Medeji da odmah napusti njegovo kraljevstvo,[11] budući da ju je zbog Jazonovih molbi osudio na progonstvo, a ne na smrt. Medeja ističe vlastito kraljevsko dostojanstvo i traži da ostane u kraljevstvu, navodeći da je svojim zločinima spasila Jazona i Argonaute te da je i Peliju ubila samo zbog Jazona.[8] Od Kreonta dobija samo pomilovanje za svoju djecu i jednodnevnu odgodu za odlazak u izgnanstvo.[11]

Kor se sjeća opasnog pothvata Argonauta, svladanih prepreka i prelaska svih granica. S neodobravanjem gleda da smjelost moreplovaca i podvlači da su dobili nagradu koju su za svoju odvažnost zaslužili: Medeju.[12]

Treći čin[uredi | uredi kod]

Medeja u svojoj zlatnoj kočiji, Germán Hernández Amores.

Dadilja komentira bijes Medeje, koja se žali da Jazon nije čak ni pokušao razgovarati s njom. Dadilja je pokušava odvratiti od osvete, no Medeja ostaje nepokolebana.[13]

Uto stiže Jazon, tvrdeći da je morao napustiti Medeju jer mu je život bio u opasnosti.[14] Medeja ga u očaju pita koja joj još zemlja može pružiti utočište i potom ponovno nabraja zločinstva koja je za njega počinila. Zatim ga poziva da skupa pobjegnu. Kad je Jazon odbije, ona traži od Jupitera da zgromi jedno od njih, jer su oboje krivi. Jazon odbija Medejinu molbu da ona sa sobom odvede i njihovu djecu, jer su mu ona jedini razlog za život. Time otkriva svoju ranjivost.[15] Medeja se pretvara da je popustila, a Jazon, iznenađen time, odlazi.[14] Medeja, sama na sceni, obznanjuje da je pronašla način kako je Jazon neće zaboraviti: mladenki Kreuzi će poslati darove, ali prvo će prizvati Hekatu, podzemnu božicu.[15]

Kor Korinćana pjeva o neizmjernoj ljutnji koja obuzima napuštenu suprugu zbog njezine prezrene ljubavi i o tome na šta je bijesna žena sve spremna; dok su ostali Argonauti kažnjeni zbog smjele povrede svetosti mora, a nekima će biti kažnjeno potomstvo, kor se usrdno moli za Jazona.[16]

Četvrti čin[uredi | uredi kod]

Dadilja izvješćuje o tome što Medeja radi i što se sprema učiniti:[17] prikupila je svakakve zmije i pomiješala njihove otrove. Potom sama Medeja priziva podzemna božanstva, osobito Hekatu, kojoj nudi zavjetne darove; božica daje znak da prihvaća i čarolija je obavljena. Medejina će djeca odnijeti darove Kreuzi:[15] ogrtač natopljen otrovom, zajedno s maramom i zlatnim ukrasom za glavu.[18]

U kratkoj pjesmi kor se s užasom pita kakav će ishod imati Medejin gnjev i gnuša se njezinih zločinstva.[19]

Peti čin[uredi | uredi kod]

Medeja bježi u letećim kočijama, slika na vazi, oko 400. pne., Cleveland Museum.

Stiže glasnik, koji javlja kako su Medijini darovi u palači izazvali požar koji se nije mogao ugasiti,[15] a Kreuza, njezin otac i cijela palača izgorjeli su u plamenu.[20]

Potaknuta na bijeg, Medeja se raduje i priprema se počiniti još jedan zločin: ubiti svoju djecu, "kao da ih je rodila Kreuza" (stihovi 921-922). Za trenutak se, potaknuta majčinskom ljubavlju, pokoleba, no onda joj se vraća slika vlastitog progonstva, koje bi je svakako odvelo daleko od njih, pa je obuzimaju Furije. Vidjevši duh brata Apsirta, ubija prvo dijete.[15]

U tom trenutku pojavljuje se Jazon sa skupinom naoružanih ljudi, kako bi kaznio Medeju. Pogled na njega učvršćuje njezinu namjeru; Jazon traži poštedu za drugog sina, ali ona odbija; potom traži da ga barem brzo ubije, a zatim da ubije i njega samoga, što Medeja također odbija. Medeja bježi na čudesno stvorenim krilatim kočijama, a Jazon proglašava da njen bijeg svjedoči o tome da bogovi ne postoje,[15] jer inače takva zločinstva ne bi bila dopuštena (stihovi 1026-1027).

Euripid i Seneka[uredi | uredi kod]

Iako Euripidova Medeja ima sličnosti sa Senekinom tragedijom, između njih ima značajnih razlika. Senekina Medeja napisana je nakon Euripidove i njegova junakinja pokazuje dramatičnu svijest o tome da mora izvršavati u svoju (tradicionalnu) ulogu.[21] Seneka započinje svoju dramu sa samom Medejom, koja izražava mržnju prema Jazonu i Krontu. U svom prvom obraćanju, ona priziva bogove i osvetu i poziva ih u pomoć,[22] dok Euripid izvodi Medeju na scenu tek kasnije u prvom činu, kad se Medeja žali svojoj dadilji na nepravde koje trpi. Dok kor u Euripidovoj Medeji pokazuje suosjećanje s njom, kor u Senekinoj Medeji zauzima objektivnu poziciju tijekom drame, odražavajući stoičko viđenje morala.[23]

Osobite razlike postoje u završnoj sceni, jer u Senekinoj verziji Medeja ne optužuje Jazona za smrt svoje djece, čak je i jednog od svojih sinova ubila pred Jazonom i sebe optužila za tu smrt.[6] U Euripidovoj verziji, Medeja čini suprotno, budući da krivi Jazona i ne osjeća nikakvu krivnju za svoje postupke.

Seneka je Jazona načinio privlačnijim likom i time ojačao opravdanost i snagu Medejine strasti.[24] Unatoč tome, zbog većeg stupnja scenskog nasilja u Senekinoj drami[25] i zbog dodatne jezivosti, na Senekinu se verziju gleda kao na grublju i više senzacionalističku verziju Euripidove drame.[26]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. 2013. str. 594. ISBN 978-9004217089.  "Medeja se često smatra remek-djelom među Senekinim ranim dramama [...]".
  2. ↑ A.D., Seneca, Lucius Annaeus, approximately 4 B.C.-65 (2014). Medea. Boyle, A. J. (Anthony James) (First izd.). Oxford. ISBN 9780199602087. OCLC 862091470. 
  3. ↑ 3,0 3,1 Boyle, A.J. (1997). Tragic Seneca: An essay in the theatrical tradition. London and New York: Routledge. str. 127. 
  4. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 461
  5. ↑ Hine, H.M. (2000). Introduction. Seneca. Medea, 6-49. With an introduction, text, translation and commentary. Warminster: Aris & Phillips. str. 22. 
  6. ↑ 6,0 6,1 Lavilla de Lera, Jonathan (2016). „A metatheatrical perspective on the Medea of Seneca”. Análisis 47: 154. 
  7. ↑ 7,0 7,1 Bradshaw 1903, str. 403
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 Paduano 2011, str. 237
  9. ↑ Bradshaw 1903, str. 407
  10. ↑ Seneka Mlađi, Medeja, 171.
  11. ↑ 11,0 11,1 Bradshaw 1903, str. 415
  12. ↑ Bradshaw 1903, str. 425
  13. ↑ Bradshaw 1903, str. 429
  14. ↑ 14,0 14,1 Bradshaw 1903, str. 432
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 Paduano 2011, str. 238
  16. ↑ Bradshaw 1903, str. 443
  17. ↑ Bradshaw 1903, str. 447
  18. ↑ Bradshaw 1903, str. 451
  19. ↑ Bradshaw 1903, str. 457
  20. ↑ Bradshaw 1903, str. 459
  21. ↑ L. McClure, A Companion to Euripides, 2017, str. 558.
  22. ↑ Seneka Mlađi, Medeja, 1-55.
  23. ↑ M. Nussbaum, The Therapy of Desire, Princeton, 1994, str. 464.
  24. ↑ M. Nussbaum, The Therapy of Desire, Princeton, 1994, str. 464, 445-446.
  25. ↑ L. McClure, A Companion to Euripides, 2017, str. 559.
  26. ↑ J. Boardman (ed.), The Oxford History of the Classical World, Oxford, 1986, str. 683-684.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Bradshaw, Watson (1903). The ten tragedies of Seneca. London: S. Sonnenschein & Co.. 
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Paduano, Guido (2011). Antičko pozorište. Beograd: Clio. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Medeja_(Seneka)&oldid=41342877