Nova hronologija (Fomenko)

Izvor: Wikipedia
Broom icon.svg
Ovaj članak zahtijeva stilsku doradu. Članak treba preurediti tako da stilom zadovoljava zahtjeve Wikipedije.


Nova Hronologija historijska koncepcija je ruskih matematičara Anatolija Fomenka i Gleba Nosovskog. Ovu koncepciju podržao je šahist Gari Kasparov, koji je u razdoblju od 1998 do 2002 g. sarađivao s Fomenkom i Nosovskim da propagirao ideje Nove Hronologije.[1]

Historija Nove hronologije[uredi - уреди]

Moderna opšteprihvaćena koncepcija historije zasnovana je na radima Josifa Skaligera, "osnivači savremene hronologije kao nauke".[2]

Izvesni naučnici su kritikovali hronologiju Scaligera. Isaac Newton deo historije Stare Grčke pomerio je vremenski naviše u proseku za 300 godina bliže nama. Historiju Starog Egipta (koja, u skladu sa danas prihvaćenom verzijom, obuhvata nekoliko tisuća godina, od 3000. godine pne. naviše), Newton je pomerio naviše i sažeo u vremenski odsečak dužine svega 330 godina: od 946. godine pne. naviše. Pri tome je neke osnovne datume istorije Starog Egipta Newton pomerio naviše za približno 1800 godina.[3] Ali posle velike diskusije istraživanja Newtona bili su zaboravljeni.

Najveći pomak na polju hronološke nauke napravio je Nikolaj Morozov (1854-1946), ruski akademik, po kome se celokupna danas poznata historija odigrala posle četvrtog vijeka nove ere. U razdoblju 1907-1932 g. Morozov je objavio svoje radove o revidiranju hronologije, ali oni nisu bili prihvačeni od strane sovjetskih historičara.

Matematička kritika hronologije Scaligera[uredi - уреди]

U razdoblju od 1975. do 1981. g. Anatolij Fomenko i njegove kolege, matematičari, proveli su statističku istragu Scaligerijeve hronologije. Naučnici sa Moskovskog univerziteta su prikupili dinastičke podatke brojnih kraljevskih obitelji Evrope i Azije, analizirali ih i usporedili rezultate. Rezultati su bili dva zaključka:

  1. Biografije su se podudarale kod vladara koji su živjeli prije 17. vijeka n.e. Nakon 17. vijeka, nije uočena podudarnost. Na primjer, biografije svih kineskih careva prije 17. vijeka točno se dupliciraju s biografijama srednjovjekovnih evropskih vladara. Osim dupliciranja jednih te istih heroja pod različitim imenima, uočeni su i ogromni pomaci u vremenu u kojemu su se (navodno) događaji zbivali. Među najznačajnijim primjerima su brojne koincidencije brojčanih karakteristika biografija egipatskih faraona i careva Svetog Rimskog carstva. Analizirajući (matematičko-statistički) napise rimskog historičara Josephusa Flaviusa, jednog od klasika, čiji radovi opisuju solidne periode historije i Izraela i drevnog Rima, Fomenko otkrio je da s točke gledišta matematike-statistike, sve to je jednostavno ponavljanje Starog Zavjeta s miješanjem imena i zemljopisnog područja događanja. Tako, temeljito istraživanje pokazuje da doslovce ne postoje informacije koje se mogu pouzdano datirati, o događajima prije 10. vijeka n.e.
  2. Scaligerijeva glavna djela Opus Novum de emendatione temporum (1583) i Thesaurum temporum (1606) predstavljaju ogromno polje datuma proizvedenih bez bilo kakvog obrazloženja, sadrže ponavljajuće nizove datuma s pomacima jednakim višekratnicima glavnih kabalističkih brojeva 333 i 360. Numerologija je u to doba bila važna nauka i J.J.Scaliger je bio prominentni kabalist svoga doba.

Astronomska datiranja[uredi - уреди]

A.T. Fomenko, G.V. Nosovski i V.V. Kalašnikov (1942-2001) detaljno su proučili Almagest antičkog astronomaPtolomeja koji se smatra kamenom temeljcem klasične historije i navodno je sastavljen 150. g.n.e. Po opisu rasporeda zvezda ruski istraživaci su proračunali: Almagest je sastavljen u 16-17 v. od astronomskih podataka iz 9-16 v., dakle Ptolomej je živjeo u Srednjem vijeku.

Fomenko i Nosovski takođe dekodirali su 34 drevna Egipatska horoskopa ocrtana u grobnicama u Dolini Kraljeva ili uklesana u kamen u Denderi i Esni. Egiptologija ove horoskope datira ili u neka davna vremena ili kaže da se ne podudaraju ni sa kakvim datumima. U stvari ovi horoskopi sadrže dovoljno astronomskih podataka i svi datumi na temelju njih su neporecivo srednjovjekovni i odnose se najranije na 10 vijek n.e.[4] Znači, egipatske piramide bili su izgrađeni u srednjem vijeku.

Hipotetička rekonstrukcija[uredi - уреди]

Isus Hrist[uredi - уреди]

Rezultati Nove Hronologije pokazuju da je Hrist zivjeo u 1152.-1185. g., da su Isus Hrist, vizantijski car Andronik I Komnin, apostol Andrej Prvozvani i ruski knez Andrej Bogoljubski jedna ličnost[5]. Poslednja hipoteza Fomenka i Nosovskog iz knjige "Zaboravljeni Jerusalim" (Moskva, 2007) pokazuje da je jevanđeljski Jerusalim, u stvari, utvrđenje Joros.

U knjizi priča se o jednom spomeniku kod Carigrada, muslimanskog sveca koga Turci nazivaju Juša. Muslimani smatraju da je to grobnica Isusa Navina. To je ogroman (17*2 metra) spomenik na Bejkozu, južno od Jorosa, na azijskoj obali Bosfora. Nije isključeno da je to neki spomenik i sećanje o događajima oko raspeća Isusa Hrista (Golgota). U Evropi se o tome praktično ništa ne zna, iako je spomenik među osmanskin naseljenicima, muslimanima, veoma poštovan.

Imperija i nje raspad[uredi - уреди]

Fomenko i Nosovski smatraju da osvajanja Aleksandra Velikog, velika seoba naroda, invazija mongolskih horda i turska osvajanja jedini isti događaj, koji je desio u 14. vijeku da je bio Slavensko-turskim osvajanja Evrope, Azije i Sjeverne Afrike. "Mongolska" imperija je živjela od 14. do kraja 16. vijeka da je bila u stvari konfederacija Rusije i Turska sa kozacima kao vojskom. Zatim se, po hipotezi Fomenka i Nosovskog, krajem 16. veka, ta imperija raspala kao rezultat pobune zapadnoevropskih separatista. Raspad imperije je nama poznat pod imenom: reformacija u Zapadnoj Evropi. U Rusiji je na vlast došla prozapadna marionetska dinastija Romanovih, koji su započeli niz dugogodišnjih ratova sa Turcima. Počeli su krvavi ratovi na Balkanu, što je dovelo do oštra pogoršanja međureligioznih i međunacionalnih odnosa. Osim što Romanovi su iskorenili prethodnu dinastiju i uništili originalne historijske dokumente.

U Zapadnoj Evropi takođe su falsificirali historiju. U tom cilju događaji oko mongolskih osvajanja pod različitim naslovima bili su odgurani u izmišljenu prošlost. Velika slavenska osvajanja, odnosno preseljenja naroda, bili su pomereni na vremenskoj osi u 5. i 6. vijek naše ere.

Uprkos krivotvorenju tragovi slavenska osvajanja su sačuvali se. Na primjer, etruščanski natpisi u Italije, koji su Tadeusz Wolanski i Valerij Čudinov dešifrirali pomoću slavenskih jezika.

Lingvistička zapažanja[uredi - уреди]

Neki zapadnoevropski reči, koji slični na imena slavenskih naroda, imaju uvradljiv i ponižavajući smisao.

  • eng.slave - rob, eng.Slav - Slaven, slavenski;
  • lat.servus - sluga (slično na Srbi);
  • eng.vulgar - grub, trivijalan (slično na Bulgari i na rijeka

Volga);

  • njem.Russe - 1.ruski 2.bubašvaba;

Po mišljenju Fomenka i Nosovskog da je to rezultat namerana djelatnosa zapadnih filologa i lingvista za "vaspitne" i propagatorske cilje.

Reference[uredi - уреди]

  1. http://www.new-tradition.org/view-garry-kasparov.htm Mathematics of the Past by Garry Kasparov
  2. Bickerman E.J. Chronology of the Ancient World.-London, 1969.
  3. Newton Isaac The Chronology of Ancient Kingdoms.-London, 1728. Reprint: London, 1988.
  4. http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1591 sen-sei Povijest - istina ili laž.
  5. Г.В. Носовский, А.Т. Фоменко Царь Славян.-СПб., 2004.-640 с.

Vanjske veze[uredi - уреди]

  1. Nova Hronologija (zvanični sajt)
  2. Grobnica Juše (enciklopedija "Hronologija")

Vidi još[uredi - уреди]

Alternativne teorije slavenske historije