Nadbiskupija Mainz

Izvor: Wikipedia
Kurfürstentum Mainz
Elektorat Mainz
Vazal od država/države Sveto Rimsko Carstvo
? Frankonija
780–1803 ?
Zastava Grb
Zastava Grb
Glavni grad Mainz
Vlast Kneževina
Historijska era Srednji vijek
 - Uspostavljena biskupija drevna rimska vremena
 - Dobijena teritorija,
   unaprijeđena u nadbiskupiju

780–782
 - Stečena teritorija
 - Nad-kancelar 1251
 - Mainz postaje slobodni grad 1242–1462
 - Republika Mainz 18. mart – 23. jul 1793
 - Njemačka medijatizacija
Prethodi
Slijedi
Frankonija Vojvodstvo Frankonija
Mont-Tonnerre Flag of France.svg
Kneževina Aschaffenburg Aschaffenburg
Veliko Vojvodstvo Hessen Flagge Großherzogtum Hessen ohne Wappen.svg
Duchy of Nassau Flagge Herzogtum Nassau (1806-1866).svg
Kraljevina Prusija Flag of the Kingdom of Prussia (1803-1892).svg
Danas dio  Njemačka

Nadbiskupija Mainz (njemački: Erzbistum Mainz) ili Elektorat Mainz (njemački: Kurfürstentum Mainz or Kurmainz) bila je važna crkvena i sekularna kneževina-biskupija u Svetom Rimskom Carstvu koja je postojala od 78/82 do 1802. U hijerarhiji Rimokatoličke crkve, nadbiskup Mainza je bio primas Germaniae, odnosno zamjenik pape sjeverno od Alpa. Biskupska stolica Mainza je jedina, osim Rima, koja se nazivala "Svetom stolicom", iako je u kasnijim periodima to bio sve rjeđi slučaj.

Nadbiskupija je predstavljala značajnu ckvenu kneževinu Carstva. Imala je nekoliko odijeljena dijelova teritorija: zemlje kraj Mainza na lijevoj i desnoj obali Rajne; teritorije duž Majne iznad Frankfurta (uključujući Aschaffenburg); regiju Eichsfeld u Donjoj Saksoniji i Tiringiji; te teritorije oko Erfurta u Tiringiji. Nadbiskup je, također, prema tradiciji, bio jedan od kneževa elektora, nad-kancelar Njemačke i predsjedatelj elektorskog kolegija de facto od 1251. te od 1263. do 1803.


Historija[uredi - уреди]

Biskupska stolica u današnjem gradu Mainz je bila uspostavljena još u starorimska vremena, kada je on bio rimsko provincijsko sjedište zvano Moguntiacum, ali je važnost stekla tek kada je uzdignut u status nadbiskupije 780-782. Prvi biskupi prije 4. vijeka su imali legendarna imena, počevši sa Crescensom. Prvi historijski potvrđeni biskup Mainza je bio Martinus 343. godine. Crkvena i svjetovna važnost Mainza datira otkada je sv. Bonifacije postavljen na biskupsku stolicu 747. Bonifacije je prije toga bio nadbiskup, ali je nadbiskupska čast na samu stolicu prešla tek za vrijeme njegovog nasljednika Lullusa.[1]

Godine 1802. je Mainz izgubio svoj nadbiskupski karakter. U sekularizaciji koja je uslijedila nakon Reichsdeputationshauptschlussa 1803. godine, stolica elektora Karl Theodor von Dalberga je premještena u Regensburg, a elektorat je izgubio svoje teritorije na lijevoj obali Rajne u korist Francuske, područja na desnoj obali Majne ispod Frankfurta u korist kneževa Hessen-Darmstadta i Nassaua, a Eichsfeld i Erfurt u korist Kraljevine Pruske. Dalberg je zadržao područje Aschaffenburg kao Kneževinu Aschaffenburg. Godine 1810. je Dalberg spojio Aschaffenburg, Frankfurt, Wetzlar, Hanau i Fuldu u novostvoreno Veliko Vojvodstvo Frankfurt. Dalberg je podnio ostavku 1813. godine, a godine 1815. je Bečki kongres podijelio njegove teritorije između Kraljevine Bavarske, Elektorata Hessen-Kassel, Velikog Vojvodstva Hessen i Slobodnog Grada Frankfurt.

Suvremena Rimokatolička biskupija Mainz je uspostavljena 1802. na teritoriji tadašnje Francuske a 1814. joj je nadležnost proširena na Hessen-Darmstadt. Otada je imala dva kardinala a preko raznih koncordata je očuvala srednjovjekovnu tradiciju katedralskog kapitela koji bira nasljednike biskupa.

Biskupi i nadbiskpi[uredi - уреди]

Biskupi Moguntiacuma, 80–745[uredi - уреди]

  • Crescens cca. 80–103
  • Marinus cca. 103–109
  • Sv. Crescentius cca. 109–127
  • Cyriacus cca. 127–141
  • Hilarius cca. 141–161
  • Martin I cca. 161–175
  • Celsus cca. 175–197
  • Lucius cca. 197–207
  • Gotthard cca. 207–222
  • Sophron cca. 222–230
  • Heriger I cca. 230–234
  • Ruther cca. 234–254
  • Avitus cca. 254–276
  • Ignatius cca. 276–289
  • Dionysius cca. 289–309
  • Ruprecht I cca. 309–321
  • Adalhard cca. 320-e
  • Lucius Annaeus cca. 330-e
  • Martin II cca. 330-e – cca. 360-e
  • Sidonius I cca. kasne 360-e – cca. 386
  • Sigismund cca. 386 – cca. 392
  • Theonistus ili Thaumastus[2]
  • Lupold cca. 392 – cca. 409
  • Nicetas cca. 409 – cca. 417
  • Marianus cca. 417 – cca. 427
  • Aureus cca. 427 – cca. 443
  • Eutropius cca. 443 – cca. 467
  • Adalbald
  • Nather
  • Adalbert (I)
  • Lantfried
  • Sidonius II  ? – cca. 589
  • Siegbert I cca. 589–610
  • Ludegast cca. 610–615
  • Rudwald cca. 615
  • Lubald ? fl. cca. 625
  • Siegbert II
  • Gerold  ?–743
  • Gewilip cca. 743 – cca. 745

Nadbiskupi Mainza, 745–1251[uredi - уреди]

Nadbiskupi-elektori Mainza, 1251–1803[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Sante, Georg Wilhelm (1937). "Bonifatius und die Begründung des Mainzer Bistums". Historisches Jahrbuch 57: 157–97. 
  2. "Theomastus (ili Thaumastus) bio je biskup Mainza početkom 5. vijeka."(Gregory of Tours, Glory of the Confessors: Glory of the Confessors. Translated by Raymond Van Dam (Liverpool University Press, 1988), 40n). Ovu ličnost spominje Grgur Turski: “Theomastus je bio poznat po svetosti u skladosti sa svojim imenom, i za njega se govori da je bio biskup Mainza. Iz nepoznatog razloga je otjeran iz Mainza i došao u Poitiers. Tamo je okončao život ostavši u čistoj ispovjedi.”(Gregory of Tours, Glory of the Confessors: Glory of the Confessors. Translated by Raymond Van Dam (Liverpool University Press, 1988), 39).
  3. Mainz u njegovo vrijeme nije imao status nadbiskupije. Bonifacije je bio titularni nadbiskup
  4. Karl Theodor von Dalberg urmo 1817. i bio je nadbiskup Regensburga 1803–1810, knez Frankfurta 1806–1810 i veliki vojvoda Frankfurta 1810–1813.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]