Tiringija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Državna zastava

Narodna zastava

Statistički podaci
Glavni grad: Erfurt
Površina: 16,171 km²
Stanovništvo: 2 392 000 (2003.)
gust. naseljenosti: 148 stanovnika/km²
Sajt: thueringen.de
ISO 3166-2: DE-TH
Politika
Ministar-predsednik: Diter Althaus (CDU)
Vladajuća partija: CDU
Mapa

Slobodna Država Tiringija (nemački Freistaat Thüringen) leži u centralnoj Nemačkoj i jedna je od šesnaest saveznih država (nemački Bundesländer), sa površinom od 16.200 km2 i 2,45 miliona stanovnika. Glavni grad Tiringije je Erfurt.

Geografija[uredi | uredi kod]

Tiringija se graniči sa (počev od severa i u pravcu kazaljke na satu) Donjom Saksonijom, Saksonijom-Anhalt, Saksonijom, Bavarskom i Hesenom. U najveće gradove spadaju Erfurt (200.000), Gera (110.000), Jena (103.000), Vajmar (64.000), Gota (50.000), Ajzenah (44.200) i Zul (46.700).

Najupadljivija geografska oblast Tiringije je Tiringijska šuma (Thüringer Wald), planinski lanac na jugozapadu. Na severozapadu u Turginiju spada i mali deo Harc planina. Istočni deo Tirginije je mahom ravničarski. Reka Zala teče kroz ove ravnice od juga ka severu.

Vidi takođe: Spisak mesta u Tiringiji.

Tiringija je podeljena u 17 oblasti (Landkreise): Mapa Tiringije koja pokazuje granice oblasti

  1. Altenburger Land
  2. Ajhsveld
  3. Gota
  4. Grajc
  5. Hildburghauzen
  6. Ilm-Krajs
  1. Kifhojzerkrajs
  2. Nordhauzen
  3. Zaale-Holcland
  4. Zaale-Orla
  5. Zaalfeld-Rudolštat
  6. Šmalkalden-Majningen
  1. Zemerda
  2. Zoneberg
  3. Unstrut-Hainih
  4. Vartburgkrajs
  5. Vajmarer Land

Osim toga postoji i šest nezavisnih gradova, koji ne spadaju ni u jednu oblast:

  1. Erfurt
  2. Ajsenah
  3. Gera
  4. Jena
  5. Zul
  6. Vajmar

Istorija[uredi | uredi kod]

Ime je dobila po Tiringijcima ((Thuringii)) narodu koji se tamo naselio oko 300. godine. Tiringija je došla pod franačku vlast u 6. veku, a kasnije će biti deo Svetog Rimskog Carstva. Nakon uništenja vladajuće ludoviške grofovske dinastije, 1247, i rata (1247. - 1264.), zapadni deo je postao nezavistan pod imenom Hesen, i nikada više nije bio deo Tirginije. Većina preostale Tiringije je pala pod vlast dinastije Vetin iz obližnjeg Majsena, jezgra kasnijeg vojvodstva i kraljevstva Saksonije. Sa podelom kuće Vetina, 1485, Tiringija je pripala jednom delu porodice, i kasnije je podeeljna u veći broj manjih država prema saksonskoj tradiciji deljenja nasleđa među muškim naslednicima. Ovo su bila saksonska vojvodstva. Činile su ih države Saksonija-Vajmar, Saksonija-Majningen, Saksonija-Altenburg, Saksonija-Koburg, Saksonija-Gota, Švarcburg-Zondershauzen, Švarcburg-Rudolštat i dve kneževine Rojsa (Reuß). One sada sačinjavaju državu Tiringiju. 'Tiringija' je postala čisto geografski koncept.

Uz napoleonsku Rajnsku Konfederaciju stvorenu 1806, započelo je teritorijalna reorganizacija, što je potvrđeno na Bečkom kongresu (1814. - 1815.) stvaranjem Nemačke Konfederacije.

Tiringijske države unutar Nemačkog Carstva su bile Saksonija-Vajmar-Ajsenah, Saksonija-Majningen, Saksonija-Altenburg, Saksonija-Koburg-Gota, Švarcburg-Zondershauzen, Švarcburg-Rudolštat i dve kneževine Rojsa.

U Vajmarskoj Republici koja je nastala nakon Prvog svetskog rata, ove dinastičke mini-države su prestale da postoje. Tiringija je ponovo uspostavljena kao politički entitet 1920, spajanjem naslednih teritorija; samo su najjužniji delovi Saksonije-Koburg-Gote glasali da se pripoje Bavarskoj. Grad Erfurt, iako okružen tirginijskom teritorijom je ostao deo Pruske. Vajmar je postao nova prestonica Turginije.

Država Tiringija je bila pod sovjetskom okupacijom posle (1946.) i podeljena u tri oblasti, 1952. godine tokom državno-administrativne reforme Istočne Nemačke. Ponovo je uspostavljena nakon ponovnog ujedinjenja Nemačke, 1990.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]