Hatto I

Izvor: Wikipedia

Hatto I (cca. 850 - 15. maj 913) je bio nadbiskup Mainza od 891. do smrti. Pripadao je švapskoj plemićkoj porodici, a nakon školovanja u samostanu Reichenau se zaredio i postao tamošnji opat godine 888. Postao je saveznik cara Arnulfa Karantanskog koji ga je 891. postavio za nadbiskupa. Godine 894. i 895. je Arnulfa pratio u Rim, gdje su se obojica sreli sa papom Formozom. Nakon Arnulfove smrti 899. je Hatto postao regent njegovom sinu Ludvigu Djetetu te svojim autoritetom prisilio lorenskog vojvodu Zwentibolda da ga prihvati kao sizerena.

Hatto je bio poznat po tome što se na mjestu nadbiskupa brinuo i za vlastite materijalne interese - godine 896. je sebi uzeo opatiju Ellwangen, a 898. Lorsch. Kada je početkom 900-ih došlo do sukoba plemićkih kuća Konradina i Babenberga, Hatto je stao na stranu Konradina. Tom prilikom je mučki ubio babenberškog grofa Adalberta, prethodno mu obećavši siguran prolaz kroz crkvenu zemlju. Na mjestu najmoćnijeg čovjeka Carstva je ostao sve do smrti Ludviga Djeteta 911. Tada je uredio da novi kralj Njemačke postane frankonijski vojvoda Konrad I. Kasniji sukob Konrada sa saksonskim vojvodom Heinrichom Ptičarom se često tumači nastojanjem Hattoa da crkvene, odnosno svoje teritorije proširi na račun saksonskih.

Hatto se u historijskim izvorima opisuje kao izuzetno negativna ličnost, odnosno oličenje pohlepe i dvoličnosti. Kasnije su se, pogotovo u Saksoniji, razvile narodne legende prema kojima je umro od udara munje, odnosno da ga je đavo bacio u grotlo vulkana Etna.

V. također[uredi - уреди]


Prethodi:
Sunderhold
nadbiskup Mainza
891–913
Slijedi:
Herigar

{