Medina

Izvor: Wikipedia
Broom icon.svg Ovom članku ili jednom njegovom delu je potrebno sređivanje da bi se dobio kvalitetniji članak. Sređivanje podrazumeva dodavanje interviki-veza, kategorizaciju, unutrašnje povezivanje, razlamanje teksta i slična uređivanja, kako bi se dobio karakter pravog Vikipedijinog članka.
Pogledajte kako se menja strana za pomoć, ili stranu za razgovor. Uklonite ovaj template kada završite.

odlomak iz knjige Meka i Medina autor: Muhamed Jusić jusicm2000@yahoo.com

Medina je grad u Saudijskoj Arabiji. Smještena je na 625 m. nadmorske visine. Nalazi se 430 km sjeverno od Mekke, a 150 km istočno od obale Crvenog mora. Kroz posljednje tri decenije broj stanovnika se povećao nekoliko puta. U 1992. g. – 1413 g.h. prijavljeno je 608.000 stanovnika. Medina ima tri prstenaste saobraćajnice koncentrično postavljene i međusobno povezane. Medina zauzima površinu od 589 km2 od toga 293 km2 je urbano gradsko središte. Grad Allahovog poslanika ima četrdeset i pet prekrasno uređenih parkova sa površinom preko milion kvadratnih metara. Za održavanje parkova se brine preko 3000 radnika. Osim toga, tu je 15 privatnih bolnica i 54 zdravstvena centara. Zastupljena je suha klima. Temperature se kreću od 30 °C do 46 °C ljeti , a zimi od 15 °C do 25 °C. Medina ima preko 90 imena, od kojih su najpoznatija: El-Medina el-Munevvera, Tajjiba, El-Hajre, Ed-Dar, El-Mahfuza, El-Habiba, Taba, El-Mubareka, Daru-l-Feth, Haremu Resulullah, Me’zeru-l-iman, Darus-selam, Kurbetu-l-Ensar, Daru-l-Iman, Sejjidetu-l-Buldan, El-Muhtare, Daru-l-Ebrar, Daru-l-Ahjar, Kubbetu-l-Islam, El-Me’asume i td.

Vrijednosti i posebnosti Medine[uredi - уреди]

Uzvišeni Allah je Medinu odlikovao posebnostima a povod velikog broja tih posebnosti je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova za taj grad i njegove stanovnike. O posebnostima Medine Muharem ef. Omerdić veli: "Šta reći više o Medini nego da je to prebivalište islama, ognjište Objave, vrelo islamske kulture i civilizacije koje je svoje tokove raširilo na sve strane svijeta. Ni jedan se grad ne može pohvaliti sa takvom bogatom kulturnom prošlošću kao ovaj, kao i mnogobrojnim drugim vrijednostima koje zadivljuju i plijene srca stotina miliona ljudi. Medina je bila i ostala univerzitet muslimana u najširem i najopćenitijem smislu te riječi, vječita inspiracija i predmet ljubavi. Malo je onih koji u Medinu ne bi željeli doći, koji dan svoga života provesti u Ressulullahovu Revda-i-se’adu."

Ovom prilikom mi ćemo izdvojiti samo neke od posebnosti koje su spomenute u vjerodostojnoj tradiciji.

Medina je harem (zaštićeni i sveti prostor)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od Uzvišenog molio da Medinu učini haremom i Svemogući mu je to uslišao. Tako se u njenim granicama ne smije prosipati krv, potezati oružje radi borbe, loviti, uništavati rastinje niti bilo kakav prestup činiti. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je se vraćao iz bitke na Hejberu zastao na prilazu Medini i rekao gledajući u brdo Uhud: "Ovo brdo nas voli, a, i mi njega volimo." Zatim je pogledao u Medinu i rekao: "Allahu, doista ja ono što je između dvije labe (crno vulkansko kamenje koje je okruživalo medinu sa tri strane) proglašavam haremom, kao što je Ibrahim učinio Meku haremom. O Allahu daj njenim stanovnicima berićet u njihovim mu’du i sa’ju" Što se tiče granica medinskog harema, one su obilježene Harrom (dolinom od vulkanskog kamenja) Vakim (istočno od Medine), Harrom El-Veber (zapadno), brdom Sevr (sjeverno) i brdom ‘Ajr (južno). Boravak u haremu ima svoje blagodati ali, u isto vrijeme teret prestupa i grijeha u njemu je puno teži. Od Alija ibn Ebi Taliba, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: "Kod nas (Ahlu-l-Bejta) nema ništa zapisano osim Allahove knjige i ove stranice od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Medina je harem od ‘Aira do tog i tog mjesta. Ko u njoj počini neki prestup ili da utočište prestupniku, na njega je Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Od takvog se neće primiti niti farz niti nafila."

Uporište imana[uredi - уреди]

Nema toga grada na svijetu koji se može pohvaliti time da je "uporište imana". A Medina jeste upravo to. Od Ebu Hurejre, Allah neka je njime zadovoljan, se prenosi da je rekao: "rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Doista se iman povlači u Medinu kao što se zmija povlači u svoje skrovište." U drugim predajama stoji: "doista se islam povlači.." Također, u hadisu koji se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu, stoji da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Islam je počeo sa pojedincima i završi će se sa pojedincima kao što je i počeo, i on se povlači između dvije džamije kao što se zmija povlači u svoju jazbinu." Pod dvije džamije se misli na El-Mesdžidu-l-Haram u Meki i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju u Medini, kao što to tvrdi doktor Abdurrahman El-Ber u svojoj knjizi Tuhfetu-z-zekije fi fadail el-medine en-nebevije.

Nalazimo velik broj hadisa koji sadrže ovo značenje, a ovom prilikom izdvoji ćemo još hadis koji se prenosi od Džabira Ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, iz kojeg se može zaključiti da se ovi hadisi odnose na teška vremena koja će nastupiti za islam i muslimane i u kojima će njihovo uporište biti upravo Medina. U ovom hadisu stoji da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, doista će se islam vratiti kao što je i počeo. Doista će se sav iman vratiti u Medinu kao što je iz nje i počeo, sve dok sav iman ne bude u Medini." U komenetarima ovih hadisa nalazimo stavove uleme koji nedvosmisleno upućuju na to da su se srca vjernika, ali i oni sami, u svim periodima vraćala Medini u kojoj su nalazili uporište imana koji se uvjek kada je islam u teškom položaju u nju povlači. Tako, na primjer Ibn Hiban, Allah mu se smilovao, komentarišući gore navedene hadise kaže: " "doista se iman povlači" pod ovim se misli na one koji imaju iman."

Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, komentarišući riječi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "kao što se zmija povlači u svoju jazbinu", kaže: ‘ kao što se zmija udalji od svoje jazbine tražeći ono od čega živi pa kada je nešto preplaši ona se vrati u svoju jazbinu, tako se i iman rasprostranio iz Medine, ali svaki vjernik zbog ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ima u svojoj duši razloge koji ga vraćaju u Medinu. Ovo važi za sva vremena; tako su se vjernici za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u nju vraćali kako bi od njega učili, za vrijeme ashaba, tab’ina i tab’i-t-tab’ina oni su se u nju vraćali zato što su u njima imali najljepši uzor, a u vremenima poslje njih oni se u Medinu vraćaju kako bi zijaretili Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, kabur i kako bi klanjali u njegovoj džamiji…" O tome kakvo mejsto Medina uživa u duhovnosti svih muslimanskih naroda najbolje nam govore ilahije koje su spjevane na svim jezicima a koje govore o čežnji za posjetom ovim svetim mjestima, te putopisi u kojima su brojne hadžije opisivale svoj jedinstveni osječaj prilikom prvog susureta sa ovim mjestima. U bošnajčkoj pisanoj i usmenoj tradiciji nalazimo čitav niz primjera koji potvrđujo gore spomenutu tezu.