Marijan Stilinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Marijan Stilinović
Marijan Stilinović
Mesto rođenjaSv. Nedelja, kod Samobora

 Austrougarska
Datum smrti6. 12. 1959. (55 godina)
Mesto smrtiZadar, NR Hrvatska

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija FNR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOB-apolitički komesar
Treće operativne zone Hrvatske
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Odlikovanja
Orden narodnog oslobođenja
Orden narodnog oslobođenja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Orden za hrabrost
Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Marijan Stilinović (Sv. Nedelja, kod Samobora, 27. novembar 1904. – Zadar, NR Hrvatska, 6. decembar 1959), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik FNR Jugoslavije i NR Hrvatske.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 27. novembra 1904. godine u Sv. Nedelji kod Samobora. Školovao se u Ogulinu i Zagrebu.

Period Kraljevine[uredi | uredi kod]

Glavni članci: SKOJ i Crvena pravda

Po svršetku Velikog rata, kao šesnaestogodišnjak postaje član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Zbog učešća u radu organizacije „Crvena pravda“ bio je 1921. godine prvi put osuđen.

1920-ih je studirao režiju u Glumačkoj školi u Zagrebu. Povremeno je radio kao pomoćni režiser i spiker na zagrebačkoj Radio-stanici. Sarađivao je u ilegalnoj „Borbi“ i „Radničkoj štampi“. Bio je drug i saborac ubijenih sekretara SKOJ-a Zlatka Šnajdera i Janka Mišića. Godine 1929. je uhapšen kao član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i osuđen od Suda za zaštitu države na tri godine robije, a 1933. na deset godina.

Drugi svetski rat[uredi | uredi kod]

Grupa drugova koji su pobegli iz kaznenog zavoda u Sremskoj Mitrovici. U sredini s beretom Marijan Stilinović.

Avgusta 1941. godine, učestvovao je u bekstvu iz zatvora u Sremskoj Mitrovici s grupom političkih zatvorenika-komunista, nakon čega se priključio Prvom fruškogorskom partizanskom odredu. Iste godine u Srbiji, u oslobođenom Užicu, postao je član redakcije „Borbe“, da bi zatim u toku Narodnooslobodilačke borbe vršio razne vojne i političke funkcije. Bio je politički komesar Treće operativne zone Hrvatske, većnik AVNOJ-a i ZAVNOH-a, te glavni urednik lista „Naprijed“. Godine 1943. bio je teško ranjen u Slavoniji i jedva ostao živ, zbog čega je bolovao do smrti.

Posleratni period[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Borba (novine)

Posle rata bio je glavni urednik „Borbe“, predsednik Komiteta za škole i nauku FNRJ, ambasador u Pragu i Buenos Ajresu, od 1952. do 1956. godine zastupnik u Saboru NR Hrvatske, pa poslanik Savezne skupštine.

Umro je 6. decembra 1959. godine u Zadru.

Spisi[uredi | uredi kod]

Pisao je memoarske i publicističke spise, od kojih su neki štampani posle njegove smrti. Neki od njih su:

  • „Sumrak u Pragu“, Zagreb 1952.
  • „Zagreb kroz stoljeća“, Zagreb 1961.
  • „Ratni dnevnik“, Zagreb 1965.
  • „Bune i otpori“, Zagreb 1969.

Odlikovanja[uredi | uredi kod]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]