Fruškogorski partizanski odred

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Fruškogorski narodnooslobodilački odred je bio partizanski odred formiran 9. septembra 1941. godine na Fruškoj gori. Fruškogorski partizanski odred je bila prva gerilska formacija u okupiranom Sremu (tada NDH).

Pozadina[uredi | uredi kod]

Početkom avgusta 1941. godine, prva odmetnička grupa se oformila kad su ustaše uhapsile i zatvorile u Bešenovački manastir Slavka Nikšića, Kaju Relić i Živka Bjegojevića, poznatog borca radničkog pokreta. Sima Relić je sa Gazibarićem i Žicarem napao i razoružao stražare ispred manastira i oslobodio zatvorenike, nakon čega su se odmetnuli na Frušku goru.[1]

U noći 21/22. avgusta 1941. godine iz zavoda u Sremsko Mitrovici pobegla su 32 politička zatvorenika, većinom članovi KPJ. Bekstvo su organizovali kaznionički komiteti KPJ i OK SKOJ-a za Srem.[2] Nakon par dana odbegli komunisti su se spojili sa oružanom grupom koja se već nalazila na Fruškoj gori.[1] Spektakularno bekstvo, organizovano od sremskih omladinaca, je imalo veliki mobilizacioni značaj u celoj oblasti.

24. avgusta u Bešenovačkom Prnjavoru (kod Iriga) Iriška partijska organizacija doturila 15 pušaka i 2 sanduka municije fruškogorskim partizanima.[2]

26. avgusta na Čerevićkoj karlici (blizu s. Čerevića, kod Petrovaradina) jača grupa ustaša i žandarma okružila logor fruškogorskih partizana, ali su ovi, posle duže borbe, uspeli da se prebace u novi logor na Hajdučkom bregu.[3]

28. avgusta iz Iriga, po odluci OK KPJ za Srem jedna desetina boraca stigla na Frušku goru i priključila se komunistima oslobođenim iz kaznione u Sremskoj Mitrovici.[4] Nekoliko dana posle velikog bekstva komunista, na Fruškoj gori se našlo preko 60 partizana.[1]

Osnivanje odreda[uredi | uredi kod]

9. septembra 1941. godine, na Hajdučkom bregu na Fruškoj gori, po odluci OK KPJ za Srem, formiran je Fruškogorski NOP odred.[5] Prvi komandant Fruškogorskog odreda bio je Sima Relić, za njegovog zamenika postavljen je omladinac Boško Palkovljević Pinki, a za političkog komesara odbegli robijaš-komunista Stanko Paunović Veljko. Tom prilikom je položena zakletva boraca odreda. U prvom borbenom stroju bilo je 65 partizana, naoružanih sa 50 pušaka, tri puškomitraljeza i oko 100 bombi.[6] U partizanskom kampu je bio organizovan ideološki rad po grupama, koji su uglavnom rukovodili odbegli politički zatvorenici.[7]

9. septembra se pojavio i prvi broj prvog ustaničkog lista „Fruškogorski partizan", koji je uredio Marijan Stilinović. On je napisao i „Pesmu sremskih partizana", a Radovan Vuković „Partizanku", pajpopularniju partizansku pesmu, koju su kasnije pevali u mnogim krajevima Jugoslavije.[1]

11. 9. 1941. na Hajdučkom bregu (na Fruškoj gori) delovi Fruškogorskog NOP odreda odbili napad žandarma iz s. Grgurevaca (kod Rume).[8]

U septembru 1941. godine, po odluci CK KPJ, iz Fruškogorskog NOP odreda, sa teritorije NDH prešlo je u ustaničku Srbiju 25 oslobođenih robijaša.[9]

Opisi savremenika[uredi | uredi kod]

Član britanske misije Basil Davidson je ostavio zanimljivo svedočanstvo o partizanskom odredu na Fruškoj gori. On beleži da je Fruškogorski odred bio direktan izraz volje naroda na pobunu, da se sastojao skoro do poslednjeg čoveka od seljaka rođenih i odraslih u Sremu, da je bio u svakodnevnom kontaktu sa seljacima koji su ga podržavali, obaveštavali, snabdevali, nalazili utočište kod njega, ponosili se njime, umirali za njega.[10] Dejvidson zaključuje:

Nigde nije bilo boljeg dokaza o suštinski narodnom karakteru partizanskog pokreta.[10]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]