Legija stranaca

Izvor: Wikipedia
Simbol Legije stranaca, granata sa 7 vatrenih repova

Legija stranca (francuski La Légion étrangère) je jedan od najpoznatijih dijelova francuske kopnene vojske (Armee de Terre). Ovaj integralni dio je sastavljen od dobrovoljaca iz mnogih zemalja, bez obzira na njihovu etničku, religioznu ili jezičnu pripadnost. Jedini uslovi za ulazak u sastav ove jedinice (pored fizičkih) su odanost francuskoj republici i toliko poznavanje francuskog jezika da bi se razumjela naređenja. Iako je sastavljena od dobrovoljaca iz različitih država i kulturnih prostora, oficirski kadar legije se sastoji od Francuza i deset posto oficira sa stranim statusom (Officier à Titre Etranger), što znači da dobrovoljci u izuzetnom slučaju imaju mogućnost dolaska i do oficirskih činova. Zadatak legije u početku je bilo šteđenje krvi francuskih državljana, dok je danas taj spektrum proširen. Sama legija se danas broji u najelitnije francuske jedinice i učestvuje, pored specijalnih misija, u svim misijama francuske vojske van zemlje, dok na samom teritoriju Francuske ne smije djelovati.

Istorija[uredi - уреди]

Legioneri u paradnoj uniformi

Legija stranaca je osnovana 10. marta 1831. od strane francuskog kralja Luja Filipa. Da bi se pri kolonijalnim osvajanjima štedila krv francuskih državljana, Luj Filip rekrutiše dobrovoljce između 18-40 godina iz drugih država. Iako se u današnjem smislu ovakvi vojnici nazivaju plaćenicima, u historiji ratovanja ovakvi potezi ne prave izuzetak. Već Rimljani, a kasnije i Turci su na ovaj način popunjavali redove svojih oružanih snaga.

Jedan od prvih zadataka legije je bilo osvajanje Alžira. Ova misija traje do 1835. kada Alžir pada u ruke Španaca. Osim u Alžiru, legija je poslije reformisanja učestvovala i borbenim pohodima protiv Italije (1859.) i Meksika (1863.) gdje se 30. aprila 1863. dogodila najpoznatija bitka ove jedinice. Naime, 3 oficira i 63 legionera se na području plantaže Camerone uspijevaju jedan dan oduprijeti napadu oko 2000 meksikanaca. U ovoj bici ginu skoro svi legioneri, dok se njih 5 odlučuje za bitku do zadnjeg, te prsa u prsa, sa nataknutim bajonetima trojica odlaze u smrt. Jedina dva preživjela legionera potpisuju kapitulaciju samo pod uslovom da zadrže svoje oružje i da se pobrinu za mrtve. Ovaj dan se u legiji slavi kao najveći praznik, a metaforično pokazuje odanost legije Francuskoj i borbu do zadnjeg.

Od tada, se na svim zastavama regimenata u čast palim, ovaj datum i ime bitke navodi ispod amblema jedinice. Do danas, ova jedinica je prošla mnoga ratišta i time branila interese francuske republike.[1]

Struktura i uređenje[uredi - уреди]

Legija stranaca je organizirana u 8 regimenata (pukovnija), jednu brigadu i dva atašea.

  • 1° Réiment etrangér (Aubagne, Francuska), Pješadijski regiment
  • 1° Régiment etrangér de de cavalerie (Orange, Francuska), Regiment kavalerije (konjica)
  • 1° Régiment etrangér de genié (Laudun, Francuska), Pionirski regiment
  • 2° Régiment etrangér de genié (Saint Christol, Francuska), Pionirski regiment
  • 2° Régiment etrangér de d´Infantrie (Nîmes, Francuska), Pješadijski regiment
  • 2° Régiment etrangér de parachutiste (Francuska Gvajana), Padobranski regiment
  • 3° Régiment etrangér de d´Infantrie (Castelnaudary, Francuska), Pješadijski regiment
  • 4° Régiment etrangér (Calvi, Korzika), Pješadijski regiment
  • 13° Demi-brigade de Légion etrangér (Džibuti), Deminerska brigada specijalnih namjena
  • Detachement de Legion étrangér de Mayotte (Mayotte, Indijski okean), Pješadija
  • Groupement de Recrutement de Légion étrangér, Centar za rekrutaciju.

Regimenti imaju različitu jačinu, dok naziv regiment proizilazi iz historijskih pogleda strukture. Po brojstvu najjači regiment je 2° R.E.I. Iako imena regimenata pobliže označavaju njihovu namjenu, ona su proizišla iz historijskog ustrojstva te danas gube značenje. Svi regimenti se mogu označiti kao laki motorizovani regimenti u sklopu kopnenih snaga (Armeé de Terre), dok 2° R.E.P. kao dio kopnenih snaga djeluje u sastavu Armee de l´Air (zračne snage).[2]

Galerija oznaka regimenata[uredi - уреди]

Tradicija[uredi - уреди]

Parada u Rimu, 2. juna 2007.

Nezamijenjiv znak prepoznavanja legije stranaca je bijeli kepi tzv. Képi Blanc. Ovu vrstu kape u bijeloj boji nose samo vojnici. Boja beretke legije je zelena (Béret vert) a oznake se nose kao kod skoro svih francuskih jedinica na desnoj strani. Grb legije je granata sa 7 vatrenih repova koja legiju povezuje sa prethodnikom, regimentom Hohenlohe. Farbe legije su zelena i crvena. Dok zelena prikazuje tlo, crvena označava krv. Ako se neki dio jedinice nalazi na zadatku, trokutasta zastava se okreće naopako, tako da se zelena boja nalazi dole a crvena iznad. Time se označava ratno stanje, tj. krv na zemlji.

Moto legije je Legio Patria Nostra, što prevedeno znači: legija je naša domovina.

Jedan od primjera samostalnosti i korijena legije je pjesma Le Boudin. Ova pjesma se pjeva pri maršu ili, ako se jedinice ne nalaze u hodu, samo u stavu "mirno!".

Također je nezamijenjiv maršni korak legije. Dok sve druge jedinice oružanih snaga Francuske marširaju u tempu od 120 koraka u minuti, legija se kreće sa 88 koraka u minuti. Ovaj izuzetak je proizašao iz ratova u alžirskim pustinjama i teškoći marširanja u pjesku. 14. jula, na dan nacionalnog praznika Francuske, pri paradi na Champs-Elysée, legija zbog svog sporijeg koraka uvijek maršira kao zadnja. Također je jedna od jedinica kojoj publika pri toj svečanosti najviše aplaudira. Osim toga u ovom stroju se nalaze i pioniri legije sa svojim tradicionalnim dugim brkovima i kožnim pregačama. Ovaj dio legije pred svečanom tribinom prolazi sa sjekirom umjesto sa puškama na ramenima.

Monument aux morts
Danjous proteza ruke

Legija ima dvije važne relikvije. Jedna je spomenik palim legionerima Munument aux morts u glavnom štabu u Aubagne, koji je iz Alžira prenesen pri povlačenju 1962. godine. Druga relikvija je drvena proteza kapetana Jean Danjou, koji je bio jedan od palih oficira za vrijeme bitke kod Camerone. Ova proteza se svake godine 30. aprila prenosi do spomenika palim legionerima od jednog za to posebno izabranog legionera. Time se simbolično ujedinjuje prošlost i sadašnjost legije.[3]

Poznate misije[uredi - уреди]

Légion Étrangère 1852

[4]

Regrutacija[uredi - уреди]

Legija stranaca je za mnoge dobrovoljce početak novog života. U principu pristup legiji imaju muškarci između 18-40 godina, srednje građe tijela, ne previsoki ili premali, ne preteški ili prelaki. Najveća pažnja se obraća na zdravstveno stanje dobrovoljca. Dobrovoljci sa lošim vidom, problemima sa hemoroidima, ravnim stopalima, problemima u kičmi ili kosturu te zglobovima, se izuzimaju od rekrutacije i nije im dozvoljen pristup legiji.

U početcima legije, dobrovoljci nisu kontrolisani po sigurnosnim pitanjima, tako da je mnogo težih kriminalaca uspjelo ući u sastav legije. Danas se vrše temeljna ispitivanja sigurnosnog statusa dobrovoljca, koja djelimično sprovodi i francuska obavještajna služba. U principu je dozvoljen pristup svima koji nisu počinili krivična djela ubistva, otmice ili silovanja, ili koji pri krivičnim djelima nisu ugrozili živote nedužnih. Samim time se eliminiše mit o legiji stranaca kao ustanove za skrivanje najgorih kriminalaca.

Poslije iscrpnih zdravstvenih testova, dobrovoljci pristupaju vojnoj obuci, koja zavisno o sposobnostima dobrovoljca, može biti individualna (poslije osnovne obuke) ili specificirana po potrebama legije.

Poslije obuke, dobrovoljci potpisuju ugovor na 5 godina službe. U prve dvije godine im je dozvoljen odmor od 14 dana za vrijeme kojeg ne smiju napustiti Francusku. Od treće godine, legioner ima pravo na odmor od 45 dana.

U prve dvije godine je zabranjen kotakt sa rodbinom i prijateljima iz prethodnog života. Plaća (900-1300 Eura, sa dodatkom ishrane, smještaja i garderobe) se isplaćuje u kešu. Legioneri nemaju pravo na žiro račun. Jedina mogućnost je otvaranje računa preko regimenta. Visina plaće zavisi od čina, ali se ne razlikuje kod pojedinaca. U posebnim zadacima, plaća može dostići i duplu vrijednost.

Legija svoje pripadnike štiti od pristupa s vana. Tako svaki legionar ili dobrovoljac za vrijeme obuke dobija novi identitet, nove osobne papire i Carte d´identité militaire (tzv. vojnu ličnu kartu). U sklopu novog identiteta je novi datum rođenja, novo ime i prezime, imena roditelja i mjesto rođenja. Pravi identitet je poznat samo institucijama legije. [5]

Legija broji 7.699 ljudi, od kojih je 413 oficira, 1.741 podoficira i 5.545 legionera podjeljenih u 11 regimenti.[6]

Obuka[uredi - уреди]

Metoda obuke u legiji stranaca odgovara metodici u najboljim elitnim jedinicama širom svijeta. Didaktika ide u smjeru prevazilaženja svojih tjelesnih i psihičkih mogućnosti pri službi. Ovdje vrijedi jednostavna rečenica da znoj pri obuci spriječava krv na zadatku. Potrebno je naglasiti da je obuka u legiji u poredbi sa sličnim jedinicama zapadnih zemalja vrlo oštra i na granici humanosti.

Svečana formacija Legije stranaca

Obuka jedinica je slična obuci poznatih specijalnih jedinica kao što su S.A.S., Seals ili ruskih jedinica Specnaz. Osim opširne obuke u osnovama ratovanja i taktike, legioneri se obučavaju i u tehnikama preživljavanja u najgorim okolnostima, te individualno sopstvenim kvalifikacijama u načinima gerilske borbene tehnike, jezičnim i tehničkim vojnim mogućnostima.

Penzija[uredi - уреди]

Poslije 20 godina službe, legioner ima pravo na doživotnu penziju i zdravstvenu brigu. Penzija se isplaćuje i u inostranstvo. Osim toga, poslije dvije godine službe, legioneri imaju pravo na francusko državljanstvo. Za ranjene i invalide, ili legionere bez drugih mogućnosti, legija upravlja velikim brojem ustanova koje se doživotno brinu u takvim slučajevima.[7]

Naoružanje[uredi - уреди]

Oklopno vozilo AMX-10P

Legija stranaca koristi isto naoružanje kao i drugi djelovi francuskih kopnenih snaga. Kao lično naoružanje se koristi jurišna puška tipa FAMAS, dok je za blisku potporu legija opremljena sa mitraljezima model 1952, haubicama, automatskim topovima M621, protivoklopnim sistemima LRAC F1, protivoklopnim raketnim sistemima MILAN i HOT.

FAMAS 5,56mm

Kao transportna sredstva se koriste avioni tipa Transall C-160, helikopteri tipa Aerospatiale SA 321 Super Frelon, Aerospatiale SA 330 Puma i Aerospatiale SA 532 Cougar. Na kopnu je mobilnost osigurana transporterima i lakim oklopnim sredstvima od kojih su najvažniji VAB, FL 501, VLTT P44, Hotchkiss i AMX-10P oklopni transporteri.[8]

Vanjske veze[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. http://www.legion-etrangere.fr/fr/samle/index.php ((fr))
  2. http://www.legion-etrangere.com/ ((fr))
  3. http://www.legion-etrangere.fr/fr/samle/index.php ((fr))
  4. Tabla u glavnom štabu u Aubagne, Francuska
  5. Rekrutacija legije legion-recrute.com ((fr))
  6. http://www.legion-recrute.com/en/ ((en))
  7. http://www.legion-boutique.fr/ ((fr))
  8. Peter Macdonald: Fremdenlegion - Ausbildung, Bewaffnung, Einsatz. Motorbuch-Verlag, Stuttgart 1993, ISBN 3-613-01518-8. ((de))